Jedan od glavnih političkih i društvenih razloga za postojanje i delovanje parlamenta kao vrhovne zakonodavne institucije jeste rasprava o budžetu i načinu trošenja para poreskih obveznika. U razvijenim i stabilnim demokratijama to su najvažnije debate u istoriji parlamentarizma jer je u njima sadržan najpregledniji izraz razvoja jednog društva i struktura njegovog funkcionisanja.

Ove budžetske parlamentarne rasprave uvek nam pružaju verodostojan uvid u način delovanja i finansiranja socijalnog, kulturnog i ekonomskog ustrojstva neke društvene zajednice. Ova izuzetno važna funkcija u životu našeg parlamenta nije do sada imala značajniju ulogu. Debate o budžetu bile su obično rutinske sednice, a gotovo nikada se nije ozbiljno razgovaralo o načinu trošenja i putevima kretanja novca koji izdvajaju naši sve siromašniji i ekonomski ugroženiji poreski obveznici. Uvek su za nas važnija „velika istorijska pitanja“, a vizija razvoja društva koja se može videti i u strukturi samog budžeta nema velikog odjeka u našoj javnosti, što mnogo govori o veoma niskom stepenu razvoja naše političke kulture i neadekvatnom shvatanju parlamentarizma.

Sada kada je posle nekoliko godina od osnivanja nezavisne Državne revizorske institucije na svetlo dana izašao njen delimični izveštaj o državnom završnom računu mogli smo jasno videti ono tamno, arkansko i skriveno naličje naše vlasti, jer rezultati ove revizije pokazuju svu bahatost, neodgovornost, neozbiljnost, nekompetentnost, alavost, pohlepu i nepoštovanje zakona upravo od onih organa i ministra koji su izabrani da pre svega čuvaju i sprovode zakonitost u našoj zemlji. Treba napomenuti da se ova budžetska revizija odnosi na 2008. godinu i da je njome obuhvaćena tek trećina budžetskih para i samo 18 od više od devet hiljada budžetskih korisnika. Veliko je pitanje kada ćemo i da li ćemo uskoro dobiti makar i ovako delimičnu reviziju trošenja novca u 2009. godini (što je već trebalo da se nađe u parlamentarnoj proceduri). Odmah je nakon prezentiranja ovog izveštaja dovedena u pitanje kompetentnost i ozbiljnost članova nezavisne Državne revizorske institucije, a vlada je veoma odlučno reagovala i rešila da povuče predlog zakona o završnom računu za 2008. godinu, kako bi se verovatno „ispravile“ uočene greške i nedoslednosti u ovom dokumentu Predsednik Vlade Mirko Cvetković rekao je da je ovaj potez povučen zbog neznatnih „kozmetičkih“ promena u izveštaju. Kakvu poruku ovakvim neodgovornim potezom našoj javnosti šalje izvršna vlast. Poruka je više nego jasna, vlada nema nameru da utvrđuje konkretnu odgovornost onih ministarstava i ministara koji su kršili pravila zakonskog poslovanja služeći se često višim razlozima i zahtevima trenutne političke situacije. Čerupanje budžeta se može nastaviti i dalje, jer se pitanje odgovornosti ozbiljno i ne postavlja. Poreski obveznici mogu samo da nemo posmatraju kako se krčme poreski prihodi i krši zakonska procedura.

Iako je priznao da je pitanje izveštaja Državne revizorske institucije van njegove ustavne nadležnosti, predsednik Republike Boris Tadić nije propustio da se i ovoga puta oglasi. On je poslao veoma pomiriteljsku i amnestirajuću poruku da svi oni koji su dobili negativni izveštaj o trošenju sredstava iz budžeta za 2008. godinu moraju to ISPRAVITI i da troškovi koji su nepotrebno napravljeni moraju biti smanjeni u narednom periodu. Kao veliki napredak je ocenjeno da Srbija konačno ima izveštaj Državne revizorske institucije. U čemu se zaista ogleda napredak ako niko nije odgovarao i snosio sankcije za kršenje zakona i arčenje novca poreskih obveznika. Mi jednom već moramo shvatiti da državni budžet nije Alaj-begova slama koji razvlači kako ko stigne kršeći osnovna zakonska pravila. Da li bilo koja firma u ovoj zemlji može da povuče svoj završni račun da bi obavila potrebne kozmetičke promene. To je, naravno nezamislivo, ali to može da čini vlada u našoj zemlji u kojoj se izgubio princip odgovornosti i striktnog poštovanja zakona.

Sada je prava prilika da parlament Srbije kao vrhovno zakonodavno telo u našoj državi otvori ozbiljnu raspravu o ovom izveštaju i ostvari svoju kontrolnu i nadzornu ulogu u odnosu na organe izvršne vlasti. Imajući u vidu partitokratski karakter našeg parlamenta ne treba očekivati neke spektakularne rezultate, ali se mora barem pokazati da parlament nije u potpunosti pod kontrolom izvršne vlasti i vladajućih partija. Jedino tako naš parlament može da povrati svoj uveliko poljuljani autoritet i legitimitet ili će se desiti kao i mnogo puta do sada da poslanici kao poslušni stranački vojnici progutaju i ovu gorku pilulu kozmetički doteranog izveštaja o završnom računu države. Tek kada bude vraćeno dostrojanstvo naših građana kao poreskih obveznika moći će da otpočne proces oporavka parlamentarizma i primenjivanja principa odgovornosti za bahato i neobuzdano kršenje zakona. Sve dok se to ne desi imaćemo u političkoj praksi apsolutnu dominaciju izvršne vlasti i neograničenu koncentraciju vladavine u rukama neposredno izabranog predsednika Republike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari