EVO MI GA NAROD: Dobro, mi iz najnovije prošlosti znamo da nema vajde, da samo u holivudskim filmovima glumci, kao, imaju izbora između dobrog i lošeg, u životu je to samo hod tankom linijom između lošeg, goreg i najgoreg, pa ipak, vidim ustali Grci, digli se da ne poveruješ i Slovenci, demonstriraju i Kiprani, i ne da mi đavo mira, nego svuda okolo pitam: pa, dobro, gde je taj naš narod? I evo mi ga!

Džaba se pitam je li ovo arhivski snimak ili stvarno uživo: Na deklaraciju o očerupanoj Razvojnoj banci Vojvodine odgovoreno je deklaracijom o Kosovu. Najgore su prošli oni razumni građani koji su odmah pozvali obe strane da se u neredu, u kakvom inače iz sasvim suprotnih razloga jesu, povuku u svoje zimovnike. Jedni su, naime, izgubili vlast, pa ne znaju šta će bez nje, a drugi su je dobili, pa ne znaju šta će sa njom. Jedna strana je skroz nedobronamerna, a druga je prilično neuračunljiva. Pošto ja, kao što je poznato, smatram da su pare najveća politika, pozvala bih prve da nam izlistaju sve dužnike Razvojne banke Vojvodine koji svoje kredite ne mogu da vrate, pošto smo se već upoznali sa nekima za koje je očigledno da svoj kredit nisu ni imali nameru da vrate, nego zgodilo se da su, iznenada, ničim izazvano, oni koji su dobili na izborima dobili i posle izbora. Šta ćeš, i sreći se ponekad smrkne, pa okrene leđa. Pa da ti dužnici, naravno dobrovoljno, obezbede radnu snagu i mašine za čišćenje zapuštenog kanala Dunav – Tisa – Dunav. A ovi drugi su zaboravili da se u politici, bar na Balkanu, klin klinom ne izbija, a Kosovo Vojvodinom, a da se u ratu, pa ni političkom, ako nije neka teška sila, ne otvaraju dva fronta odjednom, nego, ajmo, trezveno: jedno po jedno.

A NI TOVARIŠČ PUTIN NEĆE IZOSTATI: O bože i svi sveci! Potpuno očaran svojom prilikom da proćaska s Vladimirom Putinom, naš premijer Ivica Dačić nam se poverio kako se ruskom predsedniku, baš tom a ne nekom drugom, praktično izvinio po sto puta što će da ga deranžira i uopšte pita, ali bolje mu je da se veliki Putin malo i ljutne nego da mu, Dačiću mislim, Mlađa Dinkić obori vladu. Elem, iako Dačić zna da je njegovo pitanje nelogično, da Rusima ama baš ni za šta ne treba „fijat 500L“ iz Kragujevca, imaju oni toga i kod svoje kuće i prekoviše, ali prućio se naš premijer pred ruskim predsednikom koliko je elegantno popunjen jer, rekao je Putinu, „ne može više da izdrži pritiske javnosti i ministra finansija“ da Rusija pristane na bescarinski uvoz naših kola. I veliki Putin se sažalio, ali malo: nešto će, ajde, da uzmu, desetak hiljada komada. Onako, za po bašti oko dače.

Čitam te svetske dnevne, nedeljne, povremeno i specijalizovane novine, u velikim količinama. I ruske: kažu mi da nikad ne bih dobila vizu za Ameriku, koliko puta na dan otvaram Komersant onlajn. Pa opet, otkako traje ova operacija Fijat, koja se od početka dosta oslanja na nadu da će nam se rusko tržište otvoriti, sve mislim možda nešto važno previđam, možda mi je kratka pamet da toliku komplikaciju razumem: ali automobilska industrija kao jedna od ključnih u ovoj aktuelnoj krizi na dnevnoj je bazi skenirana svakodnevno. Tako da brzo i lako možete uočiti kako rusko tržište, za razliku od evropskog, gotovo fantastično raste(prošle godine za oko 10 odsto), ali se na neki način za nas zatvara. Stručnjaci za automobilsku industriju računaju da će rast ruskog tržišta automobila i lakih privrednih vozila i ove godine biti dvocifren, pa da se čak ne bi trebalo iznenaditi ako ove, a ne tek 2014. godine, prodaja na tom tržištu bude prešla granicu iz snova od tri miliona automobila. Suvišno je i navoditi da su svi svetski proizvođači nasrnuli na rusko tržište, a da je već ima nekoliko godina ruska vlada gotovo onemogućila pristup onima koji svoja kola u Rusiji, kao svojevremeno Kinezi, samo montiraju. Iako je nezaposlenost među Rusima samo oko 5 odsto. U Rusiji radi 316 fabrika automobila. Kad je početkom prošle jeseni Rusija ušla u Svetsku trgovinsku organizaciju, njen je predsednik odmah oformio komisije da odluče šta im je sad činiti, između ostalog i pred navalom uvoznih auta iz zemalja članica STO, među koje mi ne spadamo. Uveden je takozvani utilizacioni porez, domaćim su proizvođačima i tu omogućene neke privilegije, pa je 186 fabrika od onih ukupno 316 plaćanja tog poreza, praktično prikrivene carine, oslobođeno, na šta su ovi preostali digli veliku dreku, umešao se i šef Svetske trgovinske organizacije Paskal Lami, protestovala je Evropska unija, ruski ministar Andrej Belousov priteran je uza zid – zaštitni će porez izgleda pući.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari