Vučić u zamci 1EPA-EFE/MARKO DJOKOVIC

Od dobrih poznavalaca prilika u sektoru rudarstva sam čuo informaciju o tome kako je Rio Tinto još 2014. godine imao završene istražne radove vezano za projekat „Jadar“ i da je Vučić bukvalno još tada molio da posao krene odmah, jer su mu očajnički trebale strane investicije kako bi dokazao reformski kurs o kojem je tada non-stop pričao.

Razlog zbog kojeg tada nije započeta realizacija rudnika litijuma u Srbiji je bila poslovna odluka Rio Tinta da favorizuje druge projekte iz svog portfolija.

Gledano sa ove vremenske distance to je bila sreća u nesreći jer da su kojim slučajem tada krenuli čitav posao bi prošao bez ikakvog problema imajući u vidu da je tih godina svest građana o pitanjima zaštite životne sredine bila na dosta niskom nivou, kao i saznanja javnosti o srazmerama kriminala i korupcije u vrhu Vučićevog režima.

Vučić u zamci 2
Foto: Privatna arhiva

U međuvremenu je poraslo interesovanje naroda za pitanja zaštite životne sredine i te teme su ušle u spektar politički relevantnih. Međutim, nije to ključni problem koji se isprečio na putu realizacije planova Rio Tinta i Vučića.

Naime, ono što je postao kamen spoticanja i ključni segment ukupnog projekta je to ko će proizvoditi baterije na bazi sirovine koja bi se dobijala iz rudnika litujuma u dolini Jadra.

Vučić je favorizovao Kineze i tu su pregovori došli gotovo do samog kraja jer ni menadžment Rio Tinta nije imao ništa protiv imajući u vidu da su kineski deoničari među najvećim vlasnicima akcija te kompanije.

Ali očito je jedna takva kombinacija bila prelazak geopolitičkih crvenih linija jer spoljna politika SAD nikako ne podržava situaciju u kojoj Kinezi na tlu Evrope razvijaju strateški važne projekte i plasiraju proizvode nemačkoj industriji.

U kombinaciji sazrele političke ideje da je potrebno braniti životnu sredinu, ali i iz interesa američke administracije (i to onog poslovnog dela), krenuli su protesti građana Srbije koji su doveli do toga da u zimu 2021/22 projekat „Jadar“ bude zaustavljen. Na taj način je Vučiću srušena kombinacija sa Kinezima i njihovim proizvođačima baterija.

Nakon toga tokom septembra 2022. godine napravljeni su novi dogovori i srpski litijum, fabrika baterija, ali i nekoliko velikih energetskih projekata su predati u ruke američkih lobista bliskih još uvek aktuelnoj administraciji u Beloj kući.

O tome sam pisao i javno govorio još tada pokušavajući da javnost u Srbiji upoznam sa time da će se tema litijuma vratiti na dnevni red i da se na to treba pripremiti.

Sada smo svedoci da otvaranje rudnika litijuma u Srbiji ima apsolutnu podršku SAD, EU i Velike Britanije, ali postoji protivljenje Kine i Rusije. Što će reći da se vodi jedan mikro proksi rat u kojem velike sile utvrđuju svoje pozicije u strateški važnim oblastima.

Treba dodati da će već na srednji rok tema velikih baterijskih sistema za skladištenje električne energije biti jedna od ključnih jer će za maksimum deset godina bez njih biti nezamislivo funkcionisanje elektroenergetskih sistema. U tom smislu je litijum toliko važan, čak i mnogo više nego za autoindustriju.

Kada se sve stavi na sto izvesno je da se Vučić nalazi u svojevrsnoj litijumskoj zamci. Sa jedne strane kao nikad ima podršku „političkog zapada“ da bude garant realizacije projekta, a to znači i opstanka na vlasti barem dok rudnik i prateće fabrike baterija ne budu puštene u pogon.

Međutim, sa druge strane, verolomstvo prema Kinezima kao i kvarenje energetskih odnosa sa Rusima, otvaraju mu političke procese koji mu ne odgovaraju. Ukratko, na ovoj stvari nije uspeo da svakome da sve i da tako zatvori priču.

Ujedno, izbori u SAD su neizvesni, a ako pobedi Donald Tramp to će značiti izmenu američke energetske politike jer poznato je da bivši predsednik nije neki ljubitelj obnovljivih izvora energije, a opet to će značiti da bi mogla splasnuti otvorena podrška rudniku litijuma.

Zbog svega ovoga je veoma važno napraviti unutrašnju političku krizu koja će rezultovati ponovnim zaustavljanjem projekta „Jadar“ kako bi se izbegle ozbiljnije posledice već započetog mikro proksi rata velikih sila.

Na taj način bi se i tema konačne odluke oko litujuma prebacila za neko povoljnije vreme kada bi se hladnije glave i u povoljnijem političkom ambijentu moglo o tome razgovarati.

Trenutno srpsko društvo nema kapacitet da o tako važnoj stvari donese bilo kakvu drugačiju odluku od one koja provejava širom zemlje i koja kaže: „Nećeš kopati!“.

Autor je predsednik Narodnog slobodarskog pokreta

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari