Ne znam kako su poreski organi i njihovi rukovodioci shvatili intenciju ekspozea Premijera koja zagovara rast i razvoj malih i srednjih preduzeća, tek ono što rade je potpuno suprotno od onoga što je njena svrha.

Sam premijer je u jednom od svojih intervjua ukazao na činjenicu da je pogrešnim vođenjem ekonomske politike u periodu od nekoliko godina došlo do gubitka neverovatnih 350.000 radnih mesta u privatnom sektoru. Nije sporno da svaki privredni subjekt mora da poštuje Zakon, ali svaki. Međutim, poslovično je pažnja poreskih organa usmerena na paušalce, radnje, restorane i kafiće i na njima se trenira strogoća.

Poslednji primer je zatvaranje na sedam dana poznatog restorana u Beogradu. Prema rečima menadžera, poreznici su došli, ručali i dobili uredan fiskalni račun. Nakon toga su se legitimisali i tražili uvid u pazar i stanje fiskalne kase i kad su se uverili da je stanje uredno, dodatno su tražili lične karte zaposlenih da bi nakon toga ustanovili da su svi zaposleni uredno prijavljeni osim jedne hostese koja je imala uput omladinske zadruge da kao sezonski radnik zamenjuje uredno prijavljene koleginice koje koriste godišnji odmor.

E, tu je nastao problem. Striktnim tumačenjem Zakona, određena je kazna zatvaranja objekta na sedam dana. Pri tom, reč je o restoranu koji dvanaest godina nema neizmirene poreske obaveze, bez dana u blokadi, koji zapošljava i redovno isplaćuje preko 70 radnika i predstavlja uzor ugostiteljskog objekta u gradu i zemlji. Za to vreme restoran će pretrpeti ozbiljan gubitak u propaloj hrani, izostalim prihodima od već najavljenih i ugovorenih klijenata, a o ukaljanoj reputaciji i da ne govorimo. Na predatu žalbu na takvo rešenje uprava restorana je dobila informaciju da je „odozgo“ naređena primena kazne zatvaranja objekta na sedam dana.

Ovaj slučaj, kao i više desetina sličnih u poslednjih nedelja, otvara brojna pitanja. Kakvu to korist ima država (i bilo ko) što će se zatvoriti privredni subjekt koji uspešno radi? Da li se ovakvim merama ohrabruju preduzetnici da startuju i vode svoj biznis, da rastu i razvijaju se na korist vlasnika, zaposlenih i države? Da li će se neko, sa manje iskustva i manje poznat, odvažiti da svojim sredstvima bez pomoći države bilo šta otvara i zapošljava nove radnike? Da li to neko u ime Vlade hoće javno da demonstrira praksu da će svako ko nema više hiljada zaposlenih i ne koristi državne subvencije biti na meti „borbe“ protiv sive ekonomije i kod njih će se tražiti „dlaka u jajetu“ jer su drugi „veliki“ toliko da ne smeju da propadnu po cenu propadanja onih koji rade?

Da li su ljudi „odozgo“ svesni činjenice da samo zahvaljujući i dalje predanom radu i upornosti vlasnika i zaposlenih iz mikro, malih i srednjih preduzeća se održava kakva takva ekonomska aktivnost i ubiranje poreza iz kojih primaju plate (30% veće u javnom nego u privatnom sektoru) i da bi dalje pritiskanje malih a aboliranje „velikih“, definitivno dovelo do gašenja novih desetina i stotina hiljada radnih mesta u privatnom sektoru?

Valjda su država i preduzetnici na istom zadatku kreiranja nove dodate vrednosti, novih radnih mesta sa podeljenim ulogama? Ako sve to nisu zajednički ciljevi, onda smo na pravom putu da ukinemo preduzetništvo u Srbiji, da ostanu „veliki“ nelikvidni sa ogromnim poreskim dugovanjima, a da svi ostali postanemo poreski organi. Pitanje je samo ko će to da plaća?

Autor je ekonomski analitičar

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari