
Poštovani gospodine Petroviću,
U Vašem cenjenom listu, u tekstu objavljenom 18. 01. o. g, u kojem akademik Dušan Teodorović polemiše sa prof. Milom Lomparom, autor je napisao: „Na sajtu izdavačke kuće ‘Catena Mundi’, na kojoj inače možete da nađete naslove ‘Kako biti dobar Srbin’, ‘Moja Rusija’ ili ‘Genocidom do velike Hrvatske’ gospodin Lompar je 15. januara ove godine u svom tekstu … izvoleo napasti mene i moj tvit…“
Apsolutno nemam nameru da se uplićem u raspravu pomenutih dveju ličnosti, ali sam prinuđen da reagujem na deo citiranog teksta akademika Teodorovića. U kontekstu u kojem je taj tekst napisan, sadržajem i načinom na koji je plasiran, Teodorović je želeo da uvredi Lompara i da mu prebaci što se oglasio na sajtu Catene mundi, na kojem se nalaze pomenuti naslovi knjiga, jer te knjige, sudeći po tome kako je akademik Teodorović napisao, ne predstavljaju pomenutu izdavačku kuću i njen sajt u najboljem svetlu.
Čitaoci treba da znaju da je autor prve dve knjige „Kako biti dobar Srbin“ i „Moja Rusija“ vladika Nikolaj Velimirović. Šta Teodorović ima protiv tih knjiga ili protiv vladike Velimirovića, ne znam i neću da nagađam. Međutim, treći naslov je naslov moje knjige. Ne znam da li se Teodoroviću nije dopao naslov, ili ju je, možda, pročitao, pa mu se nije dopalo šta je i kako je ona napisana. U svakom slučaju, velika je hrabrost, nekorektnost i drskost da saobraćajni inženjer naučno vrednuje knjigu sa temom iz istorije bez elementarnog poznavanja naučnog metoda te struke, izvora i literature o problemu genocida kojem je ona posvećena. Možda mu je u vrednovanju moje knjige pomoglo poznavanje teorije verovatnoće, mehanike fluida ili, možda, ponajviše metoda veštačke inteligencije.
Moja knjiga „Genocidom do velike Hrvatske“ dosad je imala sedam izdanja na srpskom, dva na engleskom, jedno na francuskom i ruskom jeziku. I te činjenice, između ostalog, koje verovatno nisu poznate akademiku Teodoroviću, svedoče o njenoj vrednosti. Knjigu su negativno ocenjivali samo Franjo Tuđman, „Glas koncila“, njegov urednik don Živko Kustić, „Komunist“, organ Saveza komunista, Dušan Mitević, član Predsedništva Gradskog komiteta Beograda i nekoliko njemu sličnih istomišljenika. O tome šta su sve o mojoj studiji i o meni pisali mnogi znani i neznani Hrvati, objavio sam u knjizi pod naslovom „Dosije o genezi genocida nad Srbima u NDH“ (Novi Sad 2009).
Ovom prilikom neću da pominjem mnogo stručnije autore od inženjera saobraćaja koji su o knjizi napisali laskave ocene, ali ću ga obavestiti o tome da mi je Odeljenje istorijskih nauka SANU na sednici držanoj 28. oktobra 1987. povodom izrečenih napada zbog mog pisanja o genocidu, pružilo „bezrezervnu i jednodušnu podršku“, pri čemu je naglasilo da su napadi na mene „potpuno neosnovani“. S tom ocenom saglasio se i Izvršni odbor Predsedništva SANU, pa je povodom izrečenih kritika i napada na mene „preduzeo odgovarajuće korake“.
Završavajući ovaj odgovor akademiku Teodoroviću, čitalaca radi hoću da naglasim da se on izraženom sumnjom u naučnu vrednost moje knjige „Genocidom do velike Hrvatske“ poistovetio s mojim kritičarima Hrvatima i komunistima. Jasno je zašto su Hrvati digli glas protiv mog pisanja o genocidu. Po svaku cenu želeli su, kao što i danas žele, da se što više oslobode hipoteke kojom ih opterećuje veliki zločin.
Zalažući se za tzv. bratstvo i jedinstvo, komunisti su zločin genocida najradije prećutkivali a krivicu za sve što se u vezi s gencidom dogodilo podelili su na ravne delove, i na počinioce i na stradalnike. Ko tu njihovu formulu nije poštovao, prolazio je kroz šibe koje sam, dobrano iskusio.
S kojih pozicija Teodorović izražava sumnju u naučnu vrednost moje knjige o genocidu, ne znam. To će, verovatno, on objasniti. Međutim, kako mu smetaju i naslovi knjiga vladike Nikolaja i sam sajt izdavačkog preduzeća Catena mundi, imam razloga da verujem da se on i ja nalazimo na suprotnim polovima kada je reč o Srbima, srpskim nacionalnim, političkim i kulturnim interesima, pa i o ocenama o strašnom zločinu koji je počinjen u Pavelićevoj NDH. Ne mislim da zbog toga treba da se vređamo, mrzimo i svađamo. Kao naučni radnik i intelektualac akademik Teodorović o tome nije vodio računa kada je pisao odgovor prof. Lomparu. Svojim pisanjem, koje je, kad je reč o meni i mojoj knjizi, neka vrsta žigosanja, prisilio me je da mu odgovorim, i to ne radi njega, nego radi onih koji su pročitali njegov tekst objavljen u Danasu.
Autor je istoričar i član SANU
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.