Zlo i intelektualci

Pritom je i predavač naučio od ovih žena da je istina o našim ratovima veoma jednostavna. Narodi su svuda isti, samo postoje politike koje dovode do zla. A zlo nastaje kad političari zbog svojih ciljeva daju moć najgorima od nas. Pojednostavljeno, postoje žrtve i mučitelji i za ove druge je zadužen – sud. Postoje gubitnici i dobitnici nakon rata a za ove poslijednje nadležna je javnost. Postoje dobri i loši političari a za njihov izbor su nadležni glasači. Na kraju, svoje mišljenje o svim ratnim zbivanjima trebaju reći i oni učeni ljudi – intelektualci.

Naravno, tema zla traži i dublji diskurs. Poslije Drugog svetskog rata Hana Arent je optimistički predviđala da će zlo postati temeljno pitanje poslijeratnog intelektualnog života Evrope. Djelomično je bila u pravu, pitanje zla je važna tema u evropskoj javnosti ali se ono očekivano intelektualno promišljanje zla svelo na tabloidno prozivanje dobrih i loših naroda. Naših i njihovih.

Izgleda da intelektualce ne zanimaju mnogo žrtve pa su se i oni počeli ponašati kao navijači na utakmici na kojoj se umjesto golova zbrajaju ubijeni i mrtvi. Razgovor na temu zla se sveo na kafansko-navijačko nadmudrivanje, mnogo buke, pomalo siledžijstva i kakofonija bučnih glasova koji ružno odzvanjaju. Sa velikom preciznosti iskusni čitalac je mogao ovih dana predvidjeti kako će neki medij informisati o onim davnim i onim jučerašnjim zbivanjima u Srebrenici. Gotovo da se nije moglo čuti slobodno mišljenje, svaki novinar ili analitičar je imao svoj navijački zadatak i svi su filingranski precizno iskoristili pruženu priliku da prilagode istinu svojoj verziji. Zato su većinom promašili temu i njihovi tekstovi su površno doticali temu suočavanja sa prošlosti.

Da parafraziramo – svaki onaj ko hoće da proglasi Srebrenicu za neku srpsku specijalnost, za proizvod srpske duše, karaktera i nacionalnog duha, oduzima ovom zločinu svaku težinu. Ratni zločin je posledica određene politike i političkih okolnosti, nikakva psihologija nacija, podele na dobre i loše, genetska ili istorijska krivica ne mogu dati odgovor na pitanje kako je došlo do Srebrenice.

A do Srebrenice nije došlo samo zbog srpske pogrešne politike, mnogo različitih pogrešnih politika se na ovom prostoru sukobljavalo. Koliko je suvišno pitati ko je najveći krivac za Srebrenicu, toliko je isprazno tvrditi da ima nevinih.

Nevine su, kao u svakom modernom ratu, samo civilne žrtve. Mnogi akteri rata koji su odgovorni za sukobe i atmosferu mržnje još su nedodirljivi. Zbog toga se ne ustručavaju da se i javno hvale sudjelovanjem u ovdašnjim ratovima. A po nekakvom ustaljenom kriminalnom obrascu ove godine su se i vratili na mjesto zločina.