Zločin u ime zločina

Dvadeset četiri godine nakon završetka, rat u Bosni i Hercegovini se posmatra različitim očima. Tri pristupa, tri istraživanja i tri istine. U Bosni i Hercegovini svaki zločin ima svoju prošlost i budućnost. Genocid u Srebrenici je budućnost jer se pravda zločinima iz prošlosti. Zločin u Ahmićima je prošlost jer je rezultirao zločinom u Grabovici. Markale su prošlost i budućnost. Historija Kravice je ispisala budućnost Srebrenice. Trideset osam hiljada dvjesto trideset devet civila, građana Bosne i Hercegovine ubijenih tokom rata su budućnost jer su refleksija zločina iz prošlosti.

Na osnovu relevantnih dokumenata, vještačenja i svjedočenja, genocid u Srebrenici potvrđen je brojnim presudama međunarodnih, domaćih i sudova u regionu. Pored vrhovnog komandanta Vojske Republike Srpske Radovana Karadžića osuđenog na doživotnu kaznu zatvora, najviša sudska instanca u sistemu Ujedinjenih Naroda – Međunarodni sud pravde u Hagu za genocid u Srebrenici osudio je i Ratka Mladića, LJubišu Bearu, Zdravka Tolimira, Vujadina Popovića, Dragu Nikolića, Dragana Obrenovića, Momira Nikolića, Radivoja Miletića, Milana Gveru i Dražena Erdemovića koji je prvi priznao krivicu. Dan nakon obilježavanja dvadesetčetvrte godišnjice genocida u Srebrenici, predstavnik srpskog naroda u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine Milorad Dodik je za banjalučki list Glas Srpske izjavio kako je genocid u Srebrenici mit bošnjačkog naroda oko kojeg se kreira bošnjački nacionalni identitet.

Za predsjednika države Bosne i Hercegovine, osam hiljada tristo sedamdeset dvoje građana Bosne i Hercegovine ubijenih po naredbi predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića su mit, budućnost koju treba izbrisati kako bi historija srpskog naroda izgledala ljepše budućim pokoljenjima. Predstavnik srpskog naroda u Bosni i Hercegovini sjeti se četiri hiljade sto sedamdeset osam ubijenih srpskih civila samo onda kada treba opravdati srpske zločine, do tada su oni samo dio neke historije koja će u godinama koje dolaze, po ko zna koji put biti izmijenjena.

Međunarodni sud pravde u Hagu je van svake sumnje utvrdio da su pripadnici Devete i Desete brigade Prvog korpusa Armije Bosne i Hercegovine kojima je komandovao Zulfikar Ališpago, počinili zločin nad hrvatskim civilima u jablaničkom selu Grabovica. Enes Šakrak je ubio četverogodišnju djevojčicu pucajući joj u glavu, a majci koja je u naručju nosila kćerku je pucao u prsa.

Sud Bosne i Hercegovine osudio ga je na deset godina zatvora. NJegovi saborci, Nihad Vlahovnjak, Haris Rajkić, Sead Koragić i Mustafa Hota su dobili po trinaest godina zatvora. Komandant Ališpago nikada za svoje zločine nije odgovarao. Bošnjačka politika ga nije natjerala da odgovara. Ista ta politika je komercijalizovala trideset jednu hiljadu sto sedam žrtava, ubijenih bošnjačkih civila kojih se sjeti samo onda kada treba prikupiti jeftini političke poene.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije presudio je da se u selu Ahmići, u kojem je ubijeno preko sto bošnjačkih civila, dogodio zločin protiv čovječnosti a jedan od komandanata, pripadnik Hrvatskog vijeća obrane, Dario Kordić je osuđen na dvadeset pet godina zatvora. Osuđeni ratni zločinac Kordić je prije par mjeseci u zagrebačkom studentskom domu „Stjepan Radić“ održao predavanje studentima o vjeri i moralu. Isti je nakon izlaska iz zatvora postao neupitna zvijezda desno – klerikalne scene Hrvatske.

On je za biskupa Vladu Košića koji mu u javnosti ljubi ruke moralna vertikala. S Kordićem se fotografira i predsjednik najveće hrvatske stranke u Bosni i Hercegovini, Dragan Čović. On se dvije hiljade četiristo osamdeset četiri ubijena hrvatska civila sjeti samo onda kada treba opravdati hrvatske zločine ili prikupiti jeftine političke poene.

Iza svake nevino ubijene žrtve rata stoji ime i prezime koje treba i mora odgovarati za svoje zločine, a sve dok se to ne dogodi djeca će nam nositi teret kolektivne krivice koji smo im sami nametnuli, jer refleksija zločina ne može biti opravdanje za zločin!

Autorka je novinarka iz Tuzle