Poštovani,
U vašem listu od 8. decembra u rubrici „Kiosk“ prenijeli ste tekst „SMS Incko“ autora Vildane Selimbegović, glavne urednice sarajevskog Oslobođenja u kome je pomenuti tekst i objavljen.
Sa Oslobođenjem mi u Republici Srpskoj odavno ne polemišemo jer taj niskotiražni dnevnik je jednostrana priča BiH, u kojoj su Srbi, Republika Srpska i njen premijer Milorad Dodik po uvriježenom stereotipu sarajevske političke mahale, dežurni krivci za sve.
No s obzirom na to da ste vi preuzeli ovaj tendeciozni tekst i da bi vaši cijenjeni čitaoci, čitajući ga, mogli biti pogrešno informisani ovim tekstom iz Oslobođenja koje je odavno prepoznato i kao almanah jednog dijela zlonamjernih međunarodnih predstavnika u BiH, želimo da ispravimo samo neke od plasiranih neistina.
BiH, u kojoj su se sve strane izjasnile za njen evropski put, ne može ići tim putem jer nije suverena država dok god u njoj, između ostalih, sjede strane sudije i tužioci. Do uvođenja stranih sudija i tužilaca u pravni sistem BiH došlo je u vrijeme bivšeg visokog predstavnika u BiH Pedija Ešdauna. Ešdaun je napravio sporazum između OHR-a (kancelarija Visokog predstavnika u BiH) i Predsjedništva BiH.
Međutim, BiH sada kaže da ih neće i shodno tome OHR ne može da nameće volju drugoj strani. Kod ovog stava pod BiH podrazumijevamo i Srbe, i Hrvate i dobar dio Bošnjaka. Sve to između ostalog jer su nerijetko, pojedini zlonamjerni predstavnici međunarodne zajednice u BiH, instrumentalizovali strane sudije i tužioce kako bi na lidere u BiH vršili politički pritisak.
Prema tome odlazak stranih sudija i tužilaca ne bi imao nikakav „negativan efekat na cijeli pravosudni sistem u BiH“ kako to tvrdi Oslobođenje, jer BiH raspolaže kvalifikovanim i kvalitetnim sudijama i krajnje je vrijeme da četrnaest godina nakon Dejtona sudije i tužioci iz BiH dobiju šansu. Pored toga Narodna skupština Republike Srpske je još ranije dala načelnu saglasnost da se na nivou drugostepenih presuda za ratne zločine može zadržati jedan broj stranaca, ali ni na jednom drugom nivou Suda i Tužilaštva BiH. Uostalom Sud i Tužilaštvo su antiustavne institucije jer su nametnute vještački od Visokog predstavnika. Njih jeste potvrdio Ustavni sud, ali jednostavnim preglasavanjem Srba i Hrvata.
Prema tome priča Vildane Selimbegović da su Milorad Dodik i Dragan Čović, lider HDZ-a, protiv stranih sudija i tužilaca „zbog mogućeg krivičnog gonjenja“ je vješto smišljena laž, koja se sa ciljem diskreditacije, svakodnevno zlonamjerno plasira iz Sarajeva.
Republika Srpska i njen premijer su i te kako za obračun sa kriminalom i korupcijom, ali nisu za korištenje stranih sudija i tužilaca za političke pritiske na domaće lidere, kao što je to slučaj u BiH. U tome je suština cijele priče koju Oslobođenje vješto zaobilazi.
To što se za Oslobođenje omiljeni lider SDP-a Zlatko Lagumdžija zalaže za opstanak stranih sudija i tužilaca, nikog ne čudi, jer Lagumdžija misli da bi njihovom (zlo)upotrebom napokon mogao doći na vlast, kad već ne može putem izbora.
Nije nikakva tajna da bi Narodna skupština Republike Srpske, u slučaju donošenja odluke o nametanju produžetka mandata stranim sudijama i tužiocima donijela odluku kojom će se odbiti primjena te nametnute odluke na prostoru Republike Srpske.
Srdačno vas pozdravljamo
Autor je savetnik predsednika Vlade Republike Srpske za informisanje
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
