
Voljeni sugrađani, dvoumljenje je teška kruna slobode, ali ne sumnjajte u svoje zaključke: obrazovna 2024./2025. je bila izvrsna do sada. Spašena od propasti, ona pleni i oslobađa.
Pismenosti – moralne, društvene, organizacione, političke, pravne – koje smo stekli, a one su toliko prefinjene, raširene, pa dosežu sve dubine duha, i još sazdane za tako kratko vreme, ne samo da svedoče da je u znanju sloboda, nego i smeštaju ovu godinu među najsvetlije za obrazovanje u savremenoj Srbiji – baš uz 1811., kada je, sa imenovanjem Dositeja Obradovića za popečitelja prosveštenija 18. januara, ono i formalno počelo.
A ovo je trenutak kada svedočimo preporodu: obrazovatelj – očigledno je, a retko se svesno primećuje – ne može da ispunjava svoju ulogu kad mu autonomiju sabotiraju štetočine, razarači, tehničari za paralizu prerušeni u ministarske kostime.

Ko bezuslovno insistira na tromom klišeu „povratka u klupe”, baš kada se obrazovanje u Srbiji oslobađa muke i mraka, taj samo još tog mraka i muke ima na umu(!) jer vidi da je ovo godina preporoda, da su ovo dani kad kidamo lance, i da se predaje po nastavnom planu što naprasno vaspita čitave generacije – i današnje, i buduće.
Bez strepnji zapostavite reči karijernih manipulatora, što liju znoj od straha za sebe, a ne suze od brige za druge, jer u praznim klupama vide svoje prezasluženo razvlašćenje od moći da vladaju, svake mere da moć uteruju, svakog prava da daju ocenu.
Obrazovnije godine od ove dugo nije bilo. A njima: „Sedi, jedan!”.
Autor je diplomirani japanolog
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Više vesti iz ovog grada čitajte na posebnom linku.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.