Difamacije, falsifikati, zamjena teza

Međutim, na članak prof. dr Adnana Čirgića, dekana Fakulteta za crnogorski jezik sa Cetinja (Danas, 12. januar 2021) moram da odgovorim iz najmanje dva razloga.

Prvi je što je objavljen u uglednom beogradskom listu čiji čitaoci, vjerujem, nijesu upućeni u crnogorske jezičke prilike i ratove, pa mogu biti dovedeni u zabludu čitajući pomenuti tekst.

Ono što se pojavilo u Danasu, kao reakcija dekana Čirgića na moj intervju od 9. januara, predstavlja skraćenu i pristojniju verziju teksta objavljenog istog dana na nekim crnogorskim portalima i novinama pod kontrolom bivše vlasti (Antena M, Portal Analitika, Dnevne novine) pod naslovom Skica za portret koritaša.

Sigurno slutite ko je glavni lik članka, tj. „koritaš“ (veoma pogrdna riječ za ljudsko biće svedeno na svinju koja loče iz korita, tj. osobu zainteresovanu samo za novac koji halapljivo i nezasluženo otima iz državnog budžeta), iako lako provjerljive činjenice pokazuju da nemam dodatnih prihoda i čitav radni vijek primam samo platu.

Ova umivenija verzija članka objavljena u Danasu, iako ima manje pejorativa i ružnih riječi, prepuna je neistina i konstrukcija kojima autor želi da me predstavi problematičnom i nedostojnom osobom.

U njemu nema niti jedan argument kojim bi se opovrgao neki moj stav ili činjenica iznesena u intervjuu ili knjizi Crnogorski jezik i nacionalizam.

Upravo u toj knjizi sam detaljno opisala sve metode i strategije crnogorskih jezičkih nacionalista, čiji je korifej upravo dekan Čirgić, kojima oni zastrašuju i ućutkuju, provlačeći kroz blato sve one koji se usude da iznesu kritiku na njihov rad ili mišljenje.

Difamacije, falsifikati, zamjena teza su obavezni metodi u obračunu sa neistomišljenicima, pa tako ja umjesto nekog ko više od dvije decenije piše radove i bori se protiv srpskog i crnogorskog jezičkog nacionalizma, u Čirgićevom članku postadoh „jedna od čelnica u sprovođenju srpskoga i crnogorskoga nacionalizma u Crnoj Gori“ bez i jednog dokaza za takvu tvrdnju.

Dekan A. Čirgić, inače svaki svoj stav proglašava aksiomom, tj. istinom koju nije potrebno dokazivati, pa u tom maniru iznosi sudove o ljudima i pojavama bez potrebe da ih potkrijepi činjenicama i dokaže.

To znači da kad za mene tvrdi da sam „vatreni srpski i crnogorski nacionalista“, to treba samo konstatovati, a oni koji čitaju treba da vjeruju u to kao u dogmu.

Kad sam ustvrdila da je on crnogorski jezički nacionalista to sam na preko sto strana u knjizi dokazala citirajući i analizirajući njegove ekslicitno artikulisane stavove.

Čirgić u svojim odgovorima nije niti jedan argument pokušao da pobije i da se odbrani, njegova reakcija je poput ove u Danasu, napad neistinom na ličnost supolemičara, a ne na činjenice koje su iznesene.

Drugi, važniji razlog odgovaranja na članak prof. dr A. Čirgića jeste negiranje brutalne neistine iznesene u njemu, a tiče se Čirgićeve tvrdnje da sam „podigla hajku“ i proglasila za velikosrbina časnog i divnog profesora beogradskog Filološkog fakulteta, Živojina Cila Stanojčića, koji je više od 30 godina predavao i na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, mog mentora na doktorskim studijama prema kome osjećam veliko poštovanje i za kojega nikada, ama baš nikada nijesam izgovorila ružnu riječ, a kamoli podigla hajku.

Nažalost, profesor Stanojčić nije među živima da potvrdi moje riječi, a Čirgić u želji da me predstavi lošom osobom konstruiše optužbe bez realnog utemeljenja i dokaza.

Ovakav način komunikacije i polemisanja nije primjeren naučnom i akademskom svijetu, niti je etičan.

Iz tog razloga naučnici izbjegavaju polemike i odgovore na tekstove u kojima se ide na ličnost i ugled osobe sa kojom se polemiše, a ne na činjenice i argumente.

Razmjena argumenata i kritičko mišljenje je osnov za razvoj nauke i društva, a upravo nacionalisti ne podnose dijalog, drugačije mišljenje i kritiku.

Autorka je profesorka crnogorskog jezika na fakultetu u Nikšiću