Dodik, čuvar Republike Srpske

Glavni sagovornik proteklih dana bio vam je poslanik SDA u Parlamentu BiH Sadik Ahmetović, koji je široj javnosti postao poznat po skandalu iz 2010. nakon optužbe da je prisiljavao maloljetnicu na seks. Sada je, zahvaljujući vama, postao poznat kao jedan od glavnih bojovnika protiv referenduma, odnosno Republike Srpske. Ništa dalje nisu odmakla ni dvojica autora u zajednički iznesenom stavu u vašim novinama od 23. avgusta, pod naslovom „Zašto je Milorad Dodik opasan?“. U svom opširnom obrazloženju ko su i šta su, izvjesni Aleksandar Kostić i Vahid Bogunović pišu da su bili i dugogodišnji radnici u međunarodnim institucijama na prostoru regiona Jugoistočne Evrope.

Sudeći prema naopakom i poremećenom rezonovanju koje su iznjeli, odnosno napisali pod „ličnim stavom“, u vašem listu, opravdano pretpostavljam da su obavljali dužnost vratara, kafedžija ili šofera u pomenutim institucijama i da se nepogrešivo uklapaju u politički ambijent sarajevske političke čaršije koju personifikuje Bakir Izetbegović. Taj isti Izetbegović, koji je najviše i uticao da se donese odluka o raspisivanju referenduma u Republici Srpskoj, onda kada je uputio apelaciju Ustavnom sudu BiH u kojoj tvrdi da obilježavanje Dana Republike Srpske nije u skladu sa Ustavom BiH. Posle toga sve ostalo je očekivano i potpuno jasno. Iznenađujuće je otkud kod ove dvojice tolika briga za Republiku Srpsku i stanje u njoj koga nazivaju „politički ekonomski i demografskim katastrofalnim“. Ne mogu se oteti utisku da ta „briga“ vonja obličjem sredine iz koje dolaze, a u kojoj se Republika Srpska svakodnevno militarizuje i kriminalizuje, a godinama priželjkuje njen kraj.

Istina je da stanje u Republici Srpskoj nije ništa gore nego u Federaciji BiH. Naprotiv. Entitet funkcioniše, Vlada izmiruje sve svoje obaveze na vrijeme. Tačno da i za Republiku Srpsku nisu ovo sjajna vremena, ali ništa bolje nije ni u okruženju – posebno ne u Federaciji. No u Republici Srpskoj smo navikli na te ocjene iz Sarajeva, jer nam je jasno da kao ni glupost, ni mržnja nema svoje granice. Te ocjene odavno su iskompromitovane. Na pitanje očiglednih klevetnika i samozvanih prosuditelja i ocjenjivača naše stvarnosti Bogunovića i Kostića „Zašto je Milorad Dodik opasan?“, odgovor je potpuno jasan. Opasan im je jer hrabro obavlja svoju Ustavom naloženu dužnost predsjednika Republike Srpske da brani i čuva Republiku Srpsku od bilo kakvih pritisaka i bilo čijih nasrtaja, što očigledno ne odgovara političkom Sarajevu. To što Kostić i Bogunović ne žele i ne mogu da razumiju, nego osuđuju, otkriva njihovu zaraćenost sa činjenicama i realnošću, a to već zalazi na teren otvorene mržnje.

Elem, potenciranje da se raspiše referendum o Danu Republike Srpske inicirao je sam Bakir Izetbegović svojom apelacijom, a odluku je donio narod Republike Srpske, odnosno Narodna skupština. To su podržale sve stranke iz Republike Srpske pa čak i one koje je Izetbegović izabrao da zajedno dijele vlast u Sarajevu, na čije pasjaluke nažalost nerijetko ostaju nijemi. Za svakog i malo politički obrazovanog čovjeka potpuno je jasno da je referendum legalan, legitiman i demokratski čin i da je donesen na osnovu Zakona o referendumu Republike Srpske. Referendum nije antidejtonski i antiustavan kako to pokušavaju paušalno da komentarišu neki ambasadori i predstavnici međunarodne zajednice sa sjedištem u poluprotektoratu zvanom BiH. U Ustavu BiH nema riječi o referendumu niti zabrani da ga sprovodi entitet. Nije istina da se referendumom krše određeni članovi Dejtonskog sporazuma. Republika Srpska ga je raspisala i sprovešće ga u skladu sa zakonom i Ustavom i on neće biti na štetu nikoga.

Izetbegovićev naum da stvaranje Republike Srpske voljom srpskog naroda od 9. januara 1992. godine (dakle prije početka građanskog rata u BiH) ospori i pomjeri na dan ili posle donošenja Dejtonskog sporazuma očigledno neće proći. Neće, jer iza toga se kriju nečasne namjere poput one da se Republika Srpska karakteriše kao genocidna tvorevina itd… itd.. Izetbegovićeve prijetnje silom su pucanj u prazno i nikog ne plaše u Srpskoj jer je referendum politika mira i najlegitimnije sredstvo u demokratskom odlučivanju za čim je, braneći se, posegnula Republika Srpska.

Političkom Sarajevu bi bilo bolje da se, umjesto što dižu larmu i na sve načine pokušavaju animirati i alarmirati predstavnike međunarodne zajednice, ambasadore i izaslanike protiv Republike Srpske, okrenu dijalogu i razgovoru tri strane unutar BiH. Rješenje ne može donijeti međunarodni intervencionizam na koji se oslanjaju bošnjački lideri već međusobni dijalog. Kad to shvate, do rješenja u BiH će se doći brzo. U protivnom Republika Srpska će se i po ostalim pitanjima morati i u budućnosti držati najlegitimnijeg sredstva demokratskog odlučivanja – referenduma.

Autor je savjetnik za medije predsjednika Republike Srpske