Razlike srpskog i crnogorskog jezika

I iole upućeni čitalac mora biti iznenađen tim podatkom, pogotovo kad se zna da pomenuta gđa tu ne afirmiše nacionalizme nego – s punim pravom – govori protiv njih.

Na raspolaganju je malo prostora da bi se odgovorilo na sve nesuvislosti koje gđa Glušica u tekstu iznosi, pa ćemo se osvrnuti samo na najbitnije.

No prije toga treba reći ovo.

Autorica je bila jedna od čelnica u sprovođenju oba nacionalizma u CG – i srpskoga i crnogorskoga.

Zahvaljujući tome za kratko je vrijeme prešla put od nastavnice u područnom odjeljenju jedne seoske škole do redovne univerzitetske profesorice, a da pritom nije objavila ne samo knjigu no ni jedan jedini naučni prilog iz oblasti za koju je birana u zvanje.

Podaci su o tome dostupni u njenoj biobibliografiji na sajtu Univerziteta CG.

Kao vatreni zagovornik srpskoga nacionalizma, autorica je 1994. godine bila potpisnik zaključaka u kojima se kaže da je ijekavica „stožer koji sabija u jednu cjelinu rasute etničke djelove jedinstvenog srpskog jezika i ne pretpostavlja bilo kakvo lingvističko i kulturno-istorijsko utemeljenje separatnih književnih jezika po vjerskom ili teritorijalnom principu“.

Kad je trebala biti birana u zvanje red. prof., budući da joj komisija za izbor u nedostatku referenci nije dala pozitivno mišljenje, podigla je hajku na svoga nekadašnjeg profesora i čovjeka časne uspomene Živojina Stanojčića (člana komisije) i optužila ga kao velikosrbina koji joj se sveti za njene pozitivne stavove o cg jeziku.

Kao neko ko je uživao sve privilegije tadašnje vlasti te kao prorektorica UCG mogla je, naravno, sebi obezbijediti odgovarajuću komisiju. Ž. Stanojčić ni tada ni ranije nije bio nacionalist.

Glušica, međutim, jeste.

U to doba – vatreni crnogorski nacionalist, o čemu svjedoči npr. njena recenzija uz knjigu B. Kankaraš „Priručnik za crnogorski jezik“ (2008), u kojoj se autorica zalaže za poseban padežni sistem u cg jeziku („Živi u grad“, „Skita se po sela“) te za čak tri fonema više u odnosu na ostale štokavske jezike (iako onaj treći nije fonem).

Toliko o autorici.

Sad malo o stavovima iz intervjua. Autorica kaže kako između crnogorskoga i srpskog jez. nacionalizma nema razlike.

No, koliko je poznato, oni koji su prepoznati po srpskom jezičkom nacionalizmu svoje stavove baziraju na tezi iz sredine XIX vijeka o svim štokavcima kao Srbima.

Po takvima, štokavski jezički sistem je srpski, a svi njegovi govornici Srbi su.

Kao cg nacionaliste ona vidi one koji smatraju da i Crnogorci imaju pravo normirati neke svoje prepoznatljive jezičke osobine, zadržavši one koji spadaju u nasljeđe nekadašnje državne zajednice.

Tako danas u CG ravnopravnu funkcionišu djed i đed, tjerati i ćerati, sjeme i seme.

Na tim je principima standardizovan cg jezik – upravo po ugledu na sh. koji je uvažio i istočnu (ekavsku) i zapadnu (ijekavsku) realnost te oba pisma.

Ravnopravnost upotrebe gđa Glušica danas vidi u zabrani upotrebe jotovane varijante.

Upravo se zbog takve „ravnopravnosti“ svojevremeno raspala ne samo ideja o sh. jeziku no i o YU zajedništvu.

Treba li napomenuti da su baš oni koji su najviše doprinijeli tome raspadu prozivali one druge za nacionalizam?

Da su gđi Glušici stavovi nepostojani, svjedoči upravo činjenica da je ona sáma bila potpisnica principa na kojima je standardizovan cg jezik, a koje danas kritikuje.

Istina je zapravo u ovome: kad je istekao rok za završetak posla na standardizaciji, Glušica nije imala što predati Ministarstvu koje je unaprijed platilo taj posao.

Umjesto da se suoči sa sopstvenim neradom, ona je one koji su završili svoj dio posla optužila za nacionalizam.

Kako je do tada od ondašnje vlasti već bila stekla sve privilegije koje se mogu steći (od opisanoga izbora u zvanje do mjesta prorektorice i stana na prestižnoj lokaciji dobijenog iz kvote rektora), gđa Glušica priključila se opozicionom pokretu Ura, koji je danas ključni konstituent vlasti u CG.

Kaže gđa Glušica da cg jezički nacionalisti ne žele dijalog i da nikad nijesu poveli raspravu o cg jez. standardu.

No lako je provjeriti da su barem četiri skupa bila organizovana na tu temu i da se ona ni na jedan nije odazvala (Cg jezik u javnoj upotrebi (2011), Cetinjski filološki dani (2017, 2019), Školski pravopis cg jezika (2020)).

Gđa Glušica više nije nacionalist.

Čestitamo joj na tome.

Šteta je samo što još ne zna da fašizam nije antipod nacionalizmu.

Da zna, valjda danas ne bi bila funkcionerka partije koja je glasala u Skupštini CG protiv zakona o zabrani upotrebe fašističkih simbola i koja vlast u CG čini u koaliciji s Vučićevim klerofašističkim snagama iz Demokratskog fronta.

Upravo je aktuelna ministrica prosvjete CG, javno deklarisana kao četnik, imenovala ovih dana gđu Glušicu u Upravni odbor Univerziteta CG.

Valjda da se bori protiv nacionalizma?

Autor je dekan Fakulteta za crnogorski jezik Univerziteta na Cetinju