„Titova politika nije podnosila mržnju“

Po Njegošu: „Pokoljenja djela sude, što je čije daju svjema.“

Ni Tito ni Milošević ni Vučić – nisu diktatori, ali su u pitanju dijametralno suprotne politike. U drugim geopolitičkim okolnostima. Tito je bio istinski za Jugoslaviju i pravi „Jugosloven“ koji je podjednako poštovao sve narode i narodnosti.

Bio je toliko omiljen da su brojni gradovi Jugoslavije dobili naziv po Titu: Titova Mitrovica, Titov Veles, Titograd… Tito je jedan od osnivača Pokreta nesvrstanosti i jedan od najomiljenijih političara u svetu. Jugoslaviju je stvarao u ratu i gradio je u miru sve do svoje smrti 1980. godine.

danas.rs/dijalog/licni-stavovi/ko-se-pita-za-kosovo-i-metohiju/

To je politika zajedništva i sreće za jugoslovenske narode i narodnosti. Jugoslavija je bila otvorena, slobodna zemlja u kojoj nije postojala diktatura. To važi i za Srbiju.

Ime Jugoslavija i Tito je poštovano u svetu. Građani Jugoslavije su svuda bili dobrodošli. U vreme druga Tita nismo čekali na graničnim prelazima za Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju, vozom se stizalo pre 50 godina u Zagreb za oko četiri sata, u Split, Rijeku za oko 10 sati.

Evo sada će 30 godina kako građani bivše Jugoslavije trpe nesrećnu politiku lidera i liderčića, sa stravičnim posledicama.

Titova politika nije podnosila izazivanje nacionalne mržnje i razdora i sve je činio da se ne naruši bratstvo i jedinstvo naroda a i narodnosti u SFRJ. Titovu Jugoslaviju su uništili pre svih nacionalisti i šovinisti i strani kapital.

Zlodelo u kasarni u Paraćinu, kada je Albanac sa Kosova i Metohije 1988. g. ubio na spavanju četiri vojnika JNA i nekoliko ranio, bilo je okidač za razbijanje SFRJ jer je pokrenulo političke procese na štetu jedinstva jugoslovenske zajednice kao što su Osma sednica Saveza komunista Srbije, miting na Ušću, uredbe Srbije za uvećane takse za robu koja dolazi iz Hrvatske, objavljivanje snimka tajne službe generala Špegelja, 9. mart 1990. g. i tenkovi na ulicama Beograda. Svi ovi događaji su izazvali uzmemirenje kod građana Jugoslavije i međusobnu netrpeljivost između naroda i narodnosti.

Nepoštovanje važećeg Ustava SFRJ je doprinelo razbijanju Jugoslavije. Pored prava na izdvajanje država iz sastava Jugoslavije postojala je i ustavna odredba da se granice između republika mogu menjati sporazumno između Republika. Umesto prava, prednost je data oružju i nasilju.

Posle svih ratnih razaranja u Hrvatskoj i dalje je intonirana himna „Hej Sloveni“.

Značajan doprinos uništavanju Jugoslavije dali su i pojedinci u bivšim republikama koji su osuđivani za najteža krivična dela protiv naroda i države a bili su političke perjanice u političkim dešavanjima krajem 80- ih na prostoru bivše SFRJ.

Autor je advokat iz Zemuna

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.