Jeste da je predsednik Hrvatske Ivo Josipović u Blajburgu polagao vence pripadnicima oružanih snaga NDH, što je pravdao, pored ostalog, rešavanjem spora među Hrvatima i „pravom svakog na svoj grob“. Tačno je i da se, zajedno sa premijerom Zoranom Milanovićem i šeficom diplomatije Vesnom Pusić, istrčao držanjem lekcije Srbiji, osuđujući trenutno nepostojeću rehabilitaciju Draže Mihailovića. Činjenica je, štaviše, i da Zagreb godinama pokušava da stavi znak jednakosti između ustaša i četnika, Pavelića i Mihailovića, da niveliše zločine dok gradi imidž Hrvatske kao antifašističke države (ili kolevke antifašizma, kako reče donedavni predsednik Sabora Luka Bebić).


Ali se za vikend čula jedna u nizu dobrih vesti iz Hrvatske, a takve u Srbiji uvek ostanu na margini. Poslednji je dobar glas da je čitav državni vrh bio u Jasenovcu povodom Dana sećanja na žrtve holokausta, genocida i drugih žrtava fašizma. Josipović je rekao da „u Hrvatskoj nikada više fašističke, nacističke i ustaške ideje neće proći“. Pragmatični Milanović poručio je da je jedina zastava pod koju treba stati ona „demokratske slobodne i pravedne Hrvatske, otvorenog društva, zajednice svih onih koji u njoj žele živeti“. Predsednik Sabora Boris Šprem kazao je da su ustaše Hrvatskoj nanele najveću sramotu.

Koji dan ranije Josipović je predložio da Sabor više ne treba da bude pokrovitelj manifestacija u Blajburgu. Sredinom aprila sprečen je panfašistički miting u Zagrebu, a Josipović je izjavom o „ustaškoj zmiji“ u Hrvatskoj na sebe navukao gnev dela javnosti. U februaru je izjavio da su ustaše htele da pometu Srbe sa lica zemlje. Sve su to nepopularne izjave svojstvene državnicima, koji osim želje da ostanu na vlasti, imaju i viziju da menjaju društvo, a neprihvatljive političarima kojima rukovode spin doktori.

A i Srbija se oglasila na pomenuti Dan sećanja, bio je u Donjoj gradini Mirko Cvetković, premijer. Veću, međutim, pažnju privlači obećanje Dragana Đilasa da će izgraditi spomenik ubijenima u beogradskim logorima u vreme nacizma. Što je u redu, mada pada u oči posle nedavnog uklanjanja „Đilasovog“ spomenika „Žrtvama rata i braniocima otadžbine od 1990. do 1999.“ (beše zarđao, tek što je postavljen).

Jeste, izbori su, ali Srbiji i inače nedostaje malo državništva, malo više iskrenosti prema biračima, ali i komšijama. Više odgovorne politike, manje istorije, spomenika i puste simbolike.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari