Dan kada će cena električne energije u Srbiji postati tržišna, što u praksi znači spekulativna, sve je bliži. Dostizanje te cene je deo procesa liberalizacije tržišta struje koji zahteva Evropska unija. Sa činjenicom da se taj trenutak polako ali sigurno približava upoznate su i velike evropske elektroenergetske kompanije, koje žele da kupe Elektroprivredu Srbije.


Stvar je veoma prosta. Dok je cena električne energije u Srbiji regulisana, strane kompanije nemaju interesa da trguju strujom kod nas. Međutim, kada postane znatno skuplja, strane kompanije u slučaju da kupe EPS ostvarivaće veliku zaradu. Drugim rečima, kupovina EPS-a je mnogo unosniji posao nego izgradnja novih elektrana po Srbiji, što bi iziskivalo da se „odreši kesa“. Dakle, trka za kupovinu EPS-a je počela, a za interese velikih elektroenergetskih kompanija iz Evrope, uglavnom u vlasništvu države, lobiraju njihovi političari na vlasti. Tako su se prvo pojavile spekulacije da je, tokom posete premijera Aleksandra Vučića Nemačkoj, sa kancelarkom te zemlje Angelom Merkel bilo razgovora o prodaji EPS-a nemačkom RVE-u. Takođe, tokom posete Srbiji Sergeja Lavrova, ministra inostranih poslova Rusije, pojavile su se informacije da je ruska kompanija Inter Rao zainteresovana za EPS.

Sasvim je jasno da velike kompanije u Evropi i vlade tih zemalja imaju strateške ciljeve u elektroenergetskom sektoru, ali se to isto ne može reći i za nas. Dugi niz godina, dok su EPS-om rukovodili kadrovi DS, govorilo se o potrebi pronalaženja strateškog partnera, ali ne i o prodaji tog preduzeća. Smatralo se da strani investitori treba da izgrade nova proizvodna postrojenja u zemlji, postanu njihovi vlasnici i prodaju struju EPS-u. Na taj način bile bi izgrađene nove elektrane, povećala bi se stabilnost elektroenergetskog sistema, strani partner bi ostvarivao profit, a građani ne bi morali da brinu o tome da će strani gazda enormno povećati cenu struje. Međutim, dolaskom SNS na vlast, taj način razmišljanja se promenio.

U svom ekspozeu premijer Vučić je nagovestio mogućnost prodaje EPS-a, odnosno da će strateški partner čak i kao manjinski akcionar kontrolisati poslovanje i upravljanje kompanijom. Interesantno bi bilo čuti šta o tome misli SPS, koalicioni partner SNS. Ono što je fakat, prodaja EPS-a je stvar politike i struku niko ništa ne pita. A struka kaže da je EPS „porodično blago“, koje ne treba prodavati po bilo koju cenu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari