A možda bi bilo najbolje da je Tomislav Nikolić ovog puta ćutao? Ovo pitanje pada na pamet nakon „kontroverzne“ izjave novog predsednika Srbije o Kosovu.


S jedne strane, trebalo je hrabrosti pa iz pozicije šefa države, a posebno s ličnom političkom istorijom koja se sve do danas povezuje s radikalskim nacionalizmom, reći javnosti istinu da titula predsednika Srbije nema niti će imati ikakvu važnost, legalitet i legitimitet u Prištini. Slično je govorio i Tadić (na primer to da Srbija nikada više neće upravljati Albancima na Kosovu), ali Nikolić je otišao za pola koraka dalje, a s političkom elitom kakvu imamo, brzina puža deluje nam kao istorijski napredak.

Ipak, nastavio je predsednik Republike, ni predsednik „privremenih vlasti“ iz Prištine neće to biti u Kosovskoj Mitrovici. Čime je, elementarna logika nalaže, sugerisao ideju podele Kosova. A takva ideja, setimo se, ne samo da je na Zapadu proskribovana, već se njeno zagovaranje doživljava kao narušavanje „mira i stabilnosti u regionu“.

Šta je Tomislav Nikolić mislio, šta je tačno rekao, a kako su to mediji interpretirali, pokušao je da nam razjasni njegov predsednički kabinet. „Predsednik nije govorio o podeli, već o potrebi za objedinjavanjem“, kažu u Predsedništvu, pri čemu naglasak stavljaju na onaj deo njegove (poduže) izjave o potrebi konsenzusa vlasti i opozicije u suočavanju s kosovskim problemom i, u tom kontekstu, neophodnosti da se što pre formira vlada.

Bez želje da ulazimo u „interpretaciju interpretacije“, ipak se moramo zapitati – da je Nikolićeva poruka zaista bila direktna i jasna, zar bi bilo potrebe za reagovanjima i naknadnim tumačenjima Predsedništva?

Možda bi bilo bolje da je predsednik (ovog puta u razgovoru s novinarima prilikom obilaska žetelaca u Melencima kod Zrenjanina) o Kosovu ćutao i zbog činjenice da je s kontroverznom izjavom nastupio dan posle posete visokog zvaničnika SAD Filipa Gordona, koji je Nikolića pozvao na „priznanje realnosti nezavisnog i suverenog Kosova“. Ne na formalno-pravno priznanje, ali na, reklo bi se, sve osim toga. Možda ne bi bilo loše da srpski predsednik nije reagovao tako naglo, kao da preko medija „ima repliku“ na stav Vašingtona. Posebno što je ispalo, hteo on to ili ne, da zagovara podelu Kosova, ideju od koje čak i oni na Zapadu koji nisu priznali kosovsku nezavisnost dobijaju ospice.

Kakve su poruke Nikolić i Gordon razmenili u Beogradu, javnost ne zna. Možda je istovremena hrabrost i nespretnost predsednika Srbije rezultat tog njihovog razgovora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari