Izjava premijera Srbije Aleksandra Vućića da postoji šansa, u slučaju da deficit ostane na sadašnjem nivou, da se krajem godine povećaju plate i penzije odjeknula je kao grom iz vedra neba.

Izjave političara te vrste nisu retkost niti nešto što izaziva iznenađenje, međutim u konkretnom slučaju pažnju je privukao podatak da je eventuano povećavanje plata i penzija najavio Vučić, koji se dosad isticao promovisanjem kursa rigorozne štednje i kritikom ekonomskih poteza prethodne vlade smatrajući ih „rasipničkim“. Takođe, indikativno je da su Vučićeve reči neočekivano nastupile u periodu insistiranja Vlade na merama štednje za koje je najavljivano da bi trebalo da traju dve godine te da će se prvi rezultati, kada je reč o poboljšanju standarda građana, osetiti tek 2016. ili 2017. godine. Stručna javnost, sa neodobravanjem gleda na izjavu premijera Vučića i definiše je kao potpuno nerealnu i populističku. Stručnjaci argumentaciju traže u tome da kurs štednje traje svega šest meseci, što je nedovoljno za bilo kakav boljitak i da nije došlo do pomaka u takozvanom realnom sektoru u ekonomiji, odnosno da još uvek nema rasta proizvodnje, izvoza i zaposlenosti. Ekonomski eksperti ističu da je do smanjenja deficita zaista došlo, ali da je on i dalje suviše veliki da bi se Vučićeve izjave o povećanju plata i penzija mogle ostvariti. Istina je da je naplata poreza sada bolja i da su neki poslodavci radnike koje su držali na „crno“ prijavili, što znači da će za njih da plaćaju sve propisane obaveze. Međutim, same mere štednje bez istovremenog pokretanje privrednih aktivnosti u zemlji, ne mogu dati pozitivne rezultate. Stoga, stručna javnost Vučićevu priču o mogućem povećanju plata i penzija karakteriše kao političku.

Naime, spekuliše se da bi pored lokalnih u narednoj godini mogli biti održani i vanredni parlamentarni izbori, te se i u tome traži razlog Vučićeve izjave. Šta će se zaista desiti, pokazaće vreme koje dolazi, ali je nesporna činjenica da je pred vlastima donošenje niza veoma teških političkih i ekonomskih odluka (od definisanja statusa Kosova na kome insistira Evropska unija do privatizacije „porodičnog blaga“, odnosno za strani kapital veoma privlačnih državnih kompanija, poput Telekoma i Elektroprivrede Srbije), te da je moguće da u Srpskoj naprednoj stranci postoji procena da je bolje ići na izbore pre, nego posle rešavanja tih pitanja. Takođe, glasači na nedavnim izborima u Grčkoj kao i demonstranti na otvaranju nove zgrade Evropske centralne banke u Frankfurtu pokazali su da je neoliberalni koncept sve nepopularniji, a činjenica je da su mere štednje u Srbiji donele samo još veću nemaštinu, ali i gnev građana Srbije. Žestoko protivljenje sindikata Zakonu o radu i štrajk prosvetnih radnika takođe najverovatnije imaju uticaj na premijerovu izjavu. Bilo kako bilo, u slučaju da se plate i penzije povećaju to bi sigurno izazvalo oduševljenje onih koji su tim merama pogođeni. Razlog je što bi im svakodnevni život bar za nijansu bio olakšan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari