Otvoreno pismo predsedavajućeg Predsedništva BiH Bakira Izetbegovića predsedniku Srbije Tomislavu Nikoliću nije ništa drugo nego do pošten, „momački“ odgovor na najnoviji gaf prvog službenika sa Andrićevog venca. Na Nikolićevu konstataciju da „nam Bosna polako nestaje pred očima“ u intervjuu makedonskoj televiziji Sitel, sin Alije Izetbegovića i jeste po funkciji bio najpozvaniji da reaguje.

„Možete biti potpuno sigurni: Bosna i Hercegovina, suverena, nezavisna i međunarodno priznata država, neće nestati“, poručuje Izetbegović beogradskom kolegi.

Kao opozicionar po vokaciji prethodnih dvadeset godina, Nikolić bi se mogao i razumeti kada je u pitanju navikavanje na najvažniju funkciju u državi. Ipak, čini se veoma štetnom sve očiglednija činjenica da je našao da se uhodava baš na terenu regionalnih odnosa. Setimo se, najpre je za nemački Frankfurt algemajne cajtung rekao da je Vukovar srpski grad, neposredno pošto je izabran za predsednika Srbije, a nedavno je italijanskom Korijere dela Sera kazao da „nijedan Srbin ne priznaje da se u Srebrenici dogodio genocid, i ja se po tome ne razlikujem“.

Nikolićev prethodnik Boris Tadić prilično se trudio da na prostoru Jugoistočne Evrope, a naročito sa bivšim jugoslovenskim državama, izgradi što bolje odnose, neretko po cenu davanja nepopularnih izjava (izvinjenje građanima Hrvatske) i činjena „rizičnih“ gestova (odlazak u Srebrenicu) na domaćem terenu. Generalno je prihvaćen stav da je baš regionalna politika najveći domet tokom dva mandata bivšeg predsednika Srbije. U tom smislu, Nikolić se ponaša kao ona vila iz narodne pesme o zidanju Skadra na Bojani, koja bi obnoć srušila sve što bi tri brata Mrnjavčevića tokom dana sazidala.

Na Izetbegovićevo otkazivanje sastanka trijaterale u Turskoj, gde je trebalo da se susretne sa Nikolićem, kabinet iz Beograda je reagovao porukom da je srpski predsednik ranije otkazao susret. Još jedna nepromišljenost, moglo bi se reći, jer to se može tumačiti i kao poruka da aktuelni predsednik odustaje od dobre prakse svog prethodnika na jačanju odnosa u trouglu Ankara – Sarajevo – Beograd. Sve u svemu, Bakirova reakcija na Tomin gaf s razlogom sadrži i dozu nervoze: ako već moraju da trpe Dodika u svome dvorištu (na njegove „masne“ izjave o Bosni već su navikli), ne moraju i novu-staru retoriku iz Beograda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari