„Srbija je na korak do toga da dobije bitku protiv organizovanog kriminala“ i „zemunski klan praktično više ne postoji“, samo su neke od ocena političara nakon prošlonedeljnog hapšenja pripadnika zemunskog klana – Luke Bojovića zvanog Pekar, Vladimira Milisavljevića, poznatijeg kao Vlada Budala, Siniše Petrića i Vladimira Mijanovića u Španiji.


Hapšenje ove grupe kriminalaca svakako jeste veliki uspeh srpske policije i službi bezbednosti, ali činjenica je i da to ne označava kraj organizovanog kriminala u Srbiji. Nijedna država na svetu nije uspela da pobedi organizovani kriminal, već samo da ga svede na „prihvatljivi“ nivo, odnosno onaj koji ne ugrožava funkcionisanje države. Očekivanja političara da je Srbija pobedila organizovani kriminal je suviše optimistična i nerealna, jer je reč o kontinuiranoj borbi, a da bi ona bila uspešna neophodno je da bude sistemska i sistematska. Borba ne može biti uspešna ako se u svim velikim istragama i 12 godina posle petooktobarskih promena zaobilaze političari i glavni tajkuni. Srbiji to nedostaje. Podsetimo se samo primera istrage o vakcinama.

Uostalom, „razvoj“ kriminalca od lokalnog narko-dilera do onoga ko posreduje u švercu tona kokaina nije moguće bez veze sa politikom. Istraga u slučaju Darka Šarića nikad nije išla u tom pravcu, osim sporadičnog spominjanja imena nekadašnjeg šefa kabineta jednog ministra. Policija nikad nije pozvala bar na informativni razgovor tog šefa kabineta. Jedina posledica bila je da je „kažnjen“ poslom u jednoj od srpskih ambasada. Šarić je specifičan i po tome jer je „nastao“ nakon petooktobarskih promena, za razliku od Bojovića i njegove ekipe, koji su posledica devedesetih godina prošlog veka.

O tome da je Šarić imao pomoć „iznutra“ govori i činjenica da ga je neko upozorio na vreme da se skloni iz Srbije. Slično je bilo i u slučaju Luke Bojovića. I on je bio „upozoren“, nezavisno da li je reč o tome da ga je neko pozvao i rekao da se skloni ili je to Bojović mogao da nasluti na osnovu novinskih tekstova Činjenica jeste i da se uoči njegovog bekstva, pisalo dosta o njegovim navodnim zločinima, za koje on u tom trenutku ni bio optužen. To nameće pitanje kome je bilo u interesu da kriminalac tog kalibra pobegne i namerno „pušta“ informacije o tome šta bi Bojović mogao da očekuje. Teško je poverovati da bi te informacije objavljivao operativac koji je više meseci „obrađivao“ Šarića i time urušio svoj rad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari