Kada zapadne diplomate – čije su zemlje manje ili više otvoreno podržale puč kojim je 3. jula zbačen predsednik Mohamed Mursi – govore o budućnosti Egipta, uglavnom koriste floskulu „demokratska tranzicija“.

Puč je, tako, bio uklopljen u tu svetlu viziju demokratskog, modernog Egipta koja je, navodno, priželjkivana. U politici ništa nije nemoguće, ali za ostvarenje takve vizije bile bi potrebne decenije. To potvrđuje i poslednji masakr vojske i policije nad demonstrantima u Kairu, koji bi mogao biti završni čin vojnog udara.

Naravno, osude su stigle sa svih strana, pa i od moćnog generalnog sekretara Ujedinjenih nacija i šefova država i vlada uticajnih zapadnih država. A posle reči osude, sledi i poruka – vratimo se demokratskoj tranziciji. Jedino je turski premijer Erdogan, koji zbog jasnih interesa svoje zemlje vodi „rat“ za povratak Mursija na vlast, izgovorio frazu „ubijanje sopstvenog naroda“, misleći na zločin koji se u Kairu dogodio u sredu. Ta fraza, toliko rabljena povodom brutalnosti režima Bašara Asada, ovaj put je na Zapadu izostala. Hoće li neko tražiti odgovornost za masovno ubijanje u Egiptu?

Ako je suditi prema novijoj istoriji Egipta, neraskidivo povezanoj sa stranim zamešateljstvom, šanse za tako nešto su vrlo male. Takvom razvoju događaja ide u prilog još jedna čuvena floskula – „regionalna bezbednost“, kojom su pravdane decenije vladavine autokratskih vladara ne samo u Egiptu već i drugde na Bliskom istoku i Severnoj Africi. A regionalna bezbednost uvek je bila ponajmanje u interesu stanovništva, pre svega arapskih država.

Činjenica je da je egipatsko društvo podeljeno. U kojoj meri teško je reći, te u tom kontekstu katastrofična predviđanja o „novoj Siriji“ zvuče kao olaka prognoza, što ne znači da Egipat ne čeka jednako katastrofalna budućnost, samo na drugi način – pod vojničkom čizmom. Međutim, potpuno je nerealno očekivati dugoročan nastavak politike vođene decenijama – vlast militarističkih autokrata uz snažnu podršku Zapada predvođenog Vašingtonom.

Jedino je izvesno da će tranzicija, kakva god bila, potrajati i da će, dok ne bude raščišćena uloga vojske u jednoj zamišljenoj demokratiji, „slobodni pad“ egipatske ekonomije, kako primećuje autor Vašington posta, biti neometan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari