Iako najavljen kao poslednji gost Gradske knjižnice, književne večeri u Kulturnom centru Grad, u ovoj godini, albanski pisac sa Kosova Iljir Đocaj ipak u utorak veče nije uspeo da dođe u Beograd iz, kako je objašnjeno, „tehničkih razloga“. Srbija, naime, ne priznaje dokumenta tzv. nezavisne Republike Kosovo, kao što ne priznaje ni tu nezavisnost. Istina, administrativni prelaz moguće je preći uz druge odgovarajuće dozvole, ali se na njih čeka, daleko više nego što je organizator večeri mislio i znao, zaboravivši valjda da je administracija u ovoj zemlji sporija od svega. Najavljuju ipak da će već početkom iduće godine, ta sloboda kretanja biti zaista slobodnija, pa kako je Nova godina blizu, ostaje samo da se za mesec, dva u to i uverimo.


Đocajev nedolazak prilika je da se podsetimo kako se na slabijem, tj. na kulturi, trenirala strogoća politike i kako se sa obe strane trgovalo patriotizmom za račun političkih, često onih najužih partijskih interesa. Samo pre nedelju dana beogradski Fakultet dramskih umetnosti nije odobrio prikazivanje filmova studenata režije u takmičarskom delu prištinskog internacionalnog studentskog festivala „Skena up“, iz istog razloga nepriznavanja nezavisnosti Kosova. Ipak, ovaj put kultura je bila brža, pa su se i ove, kao i prošle godine, na pomenutom festivalu ipak našli radovi studenata iz Beograda.

A proletos su i kosovske institucije kulture pokazale spremnost da se stave u službu politike, opet zarad sitnih unutarstranačkih dokazivanja koja bi trebalo da omoguće ostanak određenih ljudi na vlasti. Naime, prvi put Narodno pozorište Kosova trebalo je da gostuje u Beogradu u okviru festivala „Mucijevi dani“, na koji ga je pozvao Atelje 212. Najpre najavljen, dolazak je otkazan po odluci direktorke pozorišta i uz podršku tamošnje „patriotske“ javnosti.

U međuvremenu, jesenas, u Bitef teatru, nastala je jedna zajednička srpsko-albanska (ili albansko-srpska) predstava. Tekst su napisali ovdašnja spisateljica Milena Bogavac i albanski dramski pisac Jeton Neziraj, a režirao je Sarajlija Dino Mustafić. U predstavi pod nazivom „Partiotic Hipermarket“, srpski i albanski glumci iznosili su i svoja lična iskustva, zapažanja, ali i predrasude u vezi sa srpsko-albanskim odnosima. Poentu je iznela sama Milena Bogavac rekavši da je, sve dok postojimo „mi“ i „oni“, žrtva je pojedinac. Predstava se još uvek igra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari