Deklaracije su dokumenti koji imaju neobavezujuću snagu. Često su deklaracije prigodne stvari kojima se može izraziti dobra volja. I to je u redu ako se sačinjavaju u dobroj veri, ako nisu mrtvo slovo. Želimo da verujemo da „Deklaracija za pomirenje naroda jugoistočne Evrope“ koju su u Viminacijumu neki dan potpisali regionalni lideri nije mrtvo slovo – pa nema ni razloga da bude.


Uostalom, svi su se lideri regiona već odavno opredelili za mir i pomirenje. Dobro je što je mir zaista zavladao, mada stanje stvari nije potpuno stabilno. Pomirenje, uslov za trajni mir, malo je komplikovanije i na njemu treba zaista raditi. Ako se ne radi, političke deklaracije se ne razlikuju preterano od deklaracija lepotica na izborima za mis da su opredeljene za mir u svetu.

Neformalni samiti često mogu biti i pokazne vežbe. Da ne idemo dalje od Srbije: Merkelova onomad u Beogradu tvrda, predsednik Tadić otprilike isto tako. Merkelova onda u Ljubljani malo labavije, Srbija još labavije: ostvaruje napredak u pregovorima s Kosovom, šalje poruke o regionalnoj idili. U Viminacijumu su demonstrirani nekontroverzni, da ne kažemo baš odlični odnosi na Balkanu. Realnost je malčice drugačija.

I opet da ne idemo dalje od Srbije. Beše na samitu Filip Vujanović, da gleda neko neupućen rekao bi kako su bivša „dva oka u glavi“ baš međusobno relaksirana. Ali, Milo Đukanović, šef vladajuće crnogorske partije, malo-malo pa prozbori koju o nečasnim namerama Beograda spram Crne Gore. I baš uoči samita reče kako iza Tadića „sto đavola vire“ – akademici nacionalno-romantičarski raspoloženi, sumnjiva Crkva, ideolozi…

Beše na samitu Ivo Josipović, da gleda neko neupućen, rekao bi – eto dvojice šefova država na istim talasnim dužinama, bez kravata, kao u Opatiji prošle godine. Kad, Jadranka Kosor u isto vreme nesmanjenom žestinom u predizbornoj kampanji: Tadić, reče, deli lekcije Hrvatskoj, Tadić daje seksističke izjave… Zapravo i sam se Josipović par dana ranije sasvim složio s Kosorovom da Tadićevi komentari o Oluji nisu baš na mestu.

Bakir Izetbegović je isto bio na samitu, utisak nekoga sa strane takođe bi mogao biti kao u prethodna dva slučaja. A politika Srbije prema BiH malo liči na njenu kosovsku. Potonja glasi (još?) „I Kosovo i Evropa“. Bosanska bi bila „I Banjaluka i Sarajevo“. Ili, da dovedemo stvari do kraja, „I Dodik i Davutoglu“. Medijski je poseta turskog ministra (obostrano deklarisanog saveznika Srbije) Kosovu i Bosni oko Bajrama bila u drugom planu. A Davutoglu je rekao svašta što Beograd nije hteo da čuje, a što je Dodik glasno kritikovao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari