U poplavi medijskih napisa o vršnjačkom nasilju moglo bi se zaključiti da su slučajevi nasilja učenika nad nastavnicima retka pojava u našim školama. Ipak, školska praksa i malobrojna istraživanja ukazuju da su napadi na nastavnike poprimili alarmantne razmere. Vređanje, pretnje, psovke, pljuvanje, pa i fizički obračuni svakodnevna su pojava, pre svega u srednjim stručnim školama, a slučajevi koji dospeju do javnosti samo su vrh ledenog brega, tvrde prosvetari.
Istraživanja o ovoj temi nema mnogo. Rezultati ankete koje je svojevremeno sproveo Forum beogradskih osnovnih škola pokazuju da je čak 86 odsto nastavnika reklo da je pretrpelo neki vid nasilja ne samo od učenika već i njihovih roditelja. I istraživanje rađena u okviru projekta Škola bez nasilja svedoči da se svaki peti nastavnik osetio ugroženim pretnjama učenika. Polovina ispitanih učenika viših razreda osnovne škole je bar nekad tokom školske godine bila svedok verbalnog nasilja prema nastavniku, a svaki deseti i fizičkog napada. Ako se ima u vidu da su ova istraživanja rađena u osnovnim školama, može se samo pretpostaviti kakvo je stanje u srednjim.
Sindikati su mnogo puta tražili zaštitu prosvetnih radnika, od uvođenja većih ovlašćenja, novčanih kazni za roditelje maloletnih učenika do statusa službenog lica, pa čak i beneficiranog radnog staža. Međutim, zakonska regulativa išla je na ruku đacima. Zakon je prilično liberalan u tretiranju nasilja koje vrše maloletnici, pa su nastavnicima praktično vezane ruke. Isključenje iz škole kao disciplinska mera postoji samo u srednjim školama, a najveći broj incidenata završi se ukorom i smanjenom ocenom iz vladanja, što đake ostavlja prilično ravnodušnim. Forum srednjih stručnih škola, koji godinama upozorava na dramatično stanje, ponajviše u zanatskim trogodišnjim školama, sada traži uvođenje suspenzije sa nastave kao moguće disciplinske mere u slučaju napada učenika na nastavnike.
Ali čak i da takva mera bude uneta u zakon, to sigurno neće biti dovoljno da se nasilju stane na put. Škola je odavno izgubila vaspitnu funkciju, nastavnici nisu autoriteti svojim đacima, prava saradnja porodice i škole nikad nije ni postojala. Treba biti iskren pa reći da nisu svi prosvetni radnici zaslužili mesto u učionici i da je njihovo ponašanje ponekad „okidač“ da deca reaguju neprimereno. Jer kao što se malo govori o napadu na nastavnike, slično je i sa nasiljem prosvetnih radnika nad đacima. A sve to, uključujući međusobne obračune učenika, kao i celokupnu klimu u društvu, doprinelo je da škole postanu mesta u kojima su incidenti dobili primat nad učenjem i dobrim rezultatima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
