Lider Ujedinjenih regiona Srbije Mlađan Dinkićizjavio je nedavno da su ključne tačke predizbornog programa URS decentralizacija i regionalizacija Srbije, novi ekonomski program i program za poljoprivrednike.

Lepo je to zamislio Dinkić, ali ostalo je nedorečeno pitanje: šta je sa Beogradom, najvećim administrativnim, ekonomskim, političkim i kulturnim centrom, mestom „gde se sve događa“. Naime, neka najnovija istraživanja pokazala su (Cesid) da Beograđani nisu zagrejani za inicijativu URS-a. Štaviše, na poslednjem su mestu, sa svega osam odsto onih koji podržavaju ovu ideju.

I za same istraživače ovaj je podatak iznenađujući, jer je u pitanju sredina koja ima najjače obrazovne, kulturne, ekonomske, političke i razvojne potencijale, pa je stoga razumljivo da bi Beograd trebalo da bude lider u ovim procesima, da se sam decentralizuje i bude eksperimentalni prostor za uvođenje brojnih menadžerskih i razvojnih instrumenata, koje koriste savremene lokalne vlasti. Glavni razlog što Beograđani nisu u tolikoj meri pristalice procesa decentralizacije i regionalizacije, kako procenjuju u Cesidu, jeste taj što se u prestonici nalaze sve vladine institucije, tu dolaze velike investicije, a i slivanje stanovništva u prestonicu sve je veće, zbog čega glavni grad ima povlastice veće nego druge lokalne zajednice.

Ideja decentralizacije Beograda nesporno je dobra, ali izgleda i teško prihvatljiva za sredinu u kojoj se kontroliše najveći deo protoka novca, gde se direktno kreira ekonomska i druga politika. Gradsku vlast, prema predlogu URS-a, treba decentralizovati tako da se u opštinama formiraju kvartovi, mesne zajednice, a predsednike na direktnim izborima da biraju njihove komšije. U URS-u su svesni da se ovakav obiman posao ne može obaviti i bez promena Statuta Beograda. URS će predložiti da se iz gradskog budžeta za finansiranje MZ i kvartova ubuduće izdvaja pet odsto, da se ta sredstva dele srazmerno broju građana, kao i da građani direktno biraju predsednike MZ i kvartova. Pitanje je međutim, da li će stanovnici prestonice, kojih je prema preliminarnim rezultatima popisa oko150.000 više nego pre 10 godina, i koji su, naravno, došli iz gradova i sela, biti raspoloženi za takve promene. Bili su takvi dok nisu došli tamo gde im sve odgovara. Pa i centralizacija, zbog koje su otišli iz svojih sredina. Kada bude opipljivog, po džep korisnog suprotnog procesa, možda će se vratiti. I u nekom novom istraživanju, većina će reći da su oduvek bili za takve poteze.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari