Najodlaganije pitanje srpske tranzicije sledeće nedelje počeće da dobija odgovor. Vlada Srbije najavila je da će nacrt zakona o restituciji biti objavljen u narednih nekoliko dana, a prema onome što će u njemu pisati jasno je da bura tek sledi. Naime, država je kao vidove obeštećenja odlučila da primeni samo naturalnu restituciju i novčano obeštećenje, što znači da zamena imovine ne dolazi u obzir.


Za naslednike starih vlasnika takva vest dolazi kao šamar. Prirodna restitucija, odnosno vraćanje vlasniku upravo one zgrade ili zemljišta koje mu je oduzeto, moguće je u samo 10 odsto slučajeva. U ostalih 90 odsto, naslednici će dobijati novac, i to samo u malom delu tržišne vrednosti potraživane imovine. Upravo zbog toga svi koji se nadaju da će im nekadašnja imovina biti vraćena insistiraju da u slučaju da im nacionalizovane nekretnine ne mogu biti ponovo date u svojinu (recimo zato što su u međuvremenu prodate nekom drugom) bude data neka druga adekvatna imovina u zamenu. S obzirom na to da se najveći deo zahteva za restituciju odnosi na šumsko ili poljoprivredno zemljište, naslednici oštećenih vlasnika smatraju da država ima i više nego dovoljno imovine kojom bi mogla da im nadoknadi oduzeto.

Država, naravno, misli drugačije. Ne samo što u Vladi tvrde da imovine nema dovoljno, već i kad bi je bilo, supstituciju verovatno ne bi uveli da se građani kojima bude ponuđeno novčano obeštećenje ne bi žalili sudu u Strazburu. Ovako svima daju novac, pa niko nema pravo da se žali. Osim što ima.

Još pre nego što je nacrt i objavljen, već su se pojavile ozbiljne sumnje u njegovu ustavnost. S jedne strane građani se izbacivanjem supstitucije dovode u diskriminisan položaj u odnosu na crkve, kojima je posebnim zakonom još ranije omogućena zamenska restitucija. S druge, sam zakon diskriminiše korisnike novčane restitucije u odnosu na one kojima bude odobren naturalni povraćaj.

Obe ove okolnosti dovoljne su da zakon padne na Ustavnom sudu, pred koji će sigurno doći u najkraćem roku po njegovom usvajanju ako ovi problemi ne budu otklonjeni. Budući da je to svima poznato, pitanje je zašto država uopšte usvaja takav teško održiv zakon. Da li zato da bi njime stavila tačku na decenijsko pitanje denacionalizacije ili zato da bi možda, upravo računajući na obaranje zakona na Ustavnom sudu jednim udarcem ubila dve muve – naoko pokazala rešenost da problem restitucije napokon ostavi iza sebe, a zapravo „vruć krompir“ ponovo prebacila narednoj vladi da se sa njime nosi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari