Posle višemesečnog nagađanja, odlaganja i premišljanja, Vlada Srbije prekjuče je konačno donela odluku o tome kako će i koliko smanjivati plate u javnom sektoru i penzije, u cilju smanjenja budžetskog deficita i usporavanja daljeg rasta javnog duga. Plate će biti smanjene „za 10 ili 10,5 odsto“, a penzije će padati od tri do 15 procenata, u zavisnosti od visine primanja. U oba slučaja 25.000 dinara jeste cifra ispod koje nikome neće pasti plata ili penzija.

Ove i još nekoliko podataka premijer Srbije Aleksandar Vučić saopštio je gostujući u emisiji Oko na Radio-televiziji Srbije, u večernjem terminu. Pošto konferencije za novinare uopšte nije bilo, a format ove televizijske emisije ne dopušta detaljno i konkretno ispitivanje i insistiranje na činjenicama i ciframa, kakvo je uobičajeno na konferencijama za medije, javnost ni posle više meseci čekanja preksinoć nije uspela da sazna ni koliko će država uštedeti novca na ovaj način, ni kakav će tačno biti model progresije koji će se primenjivati na penzije, ni kako će država pronaći ostatak novca potreban da se stabilizuju javne finansije, pa čak ni to kada će pomenute mere stupiti na snagu.

O podizanju minimalne zarade nije bilo ni reči, iako je u pitanju veoma aktuelna tema, ali su zato iznete brojne istorijske statistike o kretanju javnog duga Srbije, kao i vest o novom susretu sa šeikom Muhamedom i podsećanja na uspeh Er Srbije „koja je pregazila sve u regionu“.

Samo smanjivanje plata i penzija je nesumnjivo dobra stvar za javne finansije, mada je očigledno loša za ljude koji od tih primanja žive. Nema sumnje ni da takvu odluku politički nije bilo lako doneti, a da je bila potrebna. Ali izgleda da je to ipak bilo mnogo lakše nego doneti neke druge odluke koje bi u jednakoj meri, a verovatno i više pomogle Srbiji. Na primer, otpustiti direktora Srbijagasa i na njegovo mesto dovesti profesionalca, cenu gasa podići na realan nivo i prekinuti isporuke svim firmama koje gas ne plaćaju. To znači zatvoriti Petrohemiju i Azotaru, ako se već ne može naći kupac za njih. Zatvoriti Železaru ako ni za nju nema kupca. Konačno postaviti direktora Železnice. Korporatizovati EPS i „saseći krila“ direktorima distribucija. Ukinuti struju svim firmama koje ne plaćaju račune. Zapleniti svu imovinu poreskih dužnika, počev od Simpa i tajkuna, a ne praviti predstavu zaplenom „juga“ Miroslavu Bogićeviću i izvođenjem desanta na beogradske splavove.

Sve to i mnogo toga drugog treba uraditi da bi srpskom budžetu bilo bolje. Ali to je izgleda isuviše teško. Lakše je samo kresati plate i, vrlo verovatno, podizati poreze. A to nije dobar put.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari