Vlast u Srbiji uspešno seje konfuziju u vezi sa spoljnom politikom, a gde postoji zbunjivanje umesto racionalnosti, bujaju teorije zavere, ma koliko pogrešne i kontraproduktivne. Na primeru odnosa prema NATO i Vojislavu Šešelju, ove se kontradiktornosti najočitije ispoljavaju.


Jer, jednog se martovskog dana ozvaniči pristupanje IPAP sporazumu sa Severnoatlantskom alijansom. Istog se meseca zatim pred ruševinama Generalštaba VS upriliči masovni politički miting. Poruči se da nema pravde, već samo jakih i slabih. U razmaku od sedam dana, zatim se na odluku Haškog tribunala, da opozove privremenu slobodu za Šešelja, zavapi da je reč o udaru na stabilnost zemlje, i pokušaju kažnjavanja za pomenuto političko obeležavanje godišnjice NATO bombardovanja. Nema veze što je u međuvremenu i visoka predstavnica EU Federika Mogerini, jasno i nedvosmisleno podržala vlast u Beogradu, i to uz podršku Dunje Mijatović u ime OEBS. Da li je potrebno posebno ukazivati koliko je u priči o medijskim slobodama i koncentrisanoj kancelarskoj političkoj moći, ova podrška važna?

Ako je slučaj Šešelj neka vrsta testa realnosti za SNS i njenog lidera i premijera Srbije, onda su rezultati i dalje dosledno konfuzni. Jer, valja podsetiti, premijer Vučić sada nema jaku i dobro organizovanu antievropsku stranku, kao što je recimo imao Tadić, kada je u leto 2008. uhapsio Radovana Karadžića. Niti raspolućenost biračkog tela kao kada je pokojni premijer Đinđić, sa čijom energijom za reforme i vizijom, Vučića često porede saradnici, izručio Hagu Miloševića. Osim ako se vanparlamentarnom DSS-u, pokretu Dveri i patriotskim intelektualcima, ne pripisuje nadnaravna politička snaga.

Ili da se posegne za psihološkim objašnjenjima, po kojima premijer ima potrebu da, ponekad kroz usta ministra Vulina, vodi dijalog sa svojom političkom prošlošću. I njenim prevazilaženjem. Dodatno je zabrinjavajuće i ponašanje ostalih bitnih učesnika na političkoj sceni. Šta znači izjava šefa diplomatije da Tribunal nijednim aktom nije upoznao Beograd sa odlukom o Šešelju? Koji to sud „priprema organe bilo koje vlasti“ na sopstvene odluke?

Svima su bile dostupne informacije da se haško tužilaštvo žalilo Žalbenom veću, što automatski povlači procenu i da je ta žalba može biti usvojena. Čemu poređenja ovog slučaja sa „strašilom iz kutije“ i kom profilu birača u Srbiji su zapravo upućena? Zapravo u tome je i odgovor – najviše brine svođenje građana Srbije na nedorasle osobe koje ne rasuđuju zdravo, već veruju u bauke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari