Iako bi proces privatizacije u Srbiji zvanično trebalo da se okonča do kraja godine, male su šanse da se to zaista i ostvari. Naime, podatak da je dosad od 512 preduzeća predviđenih za prodaju novog vlasnika dobilo samo jedno, potkrepljuje prognozu da će najverovatnije po ko zna koji put proces okončanja svojinske transformacije u Srbiji biti prolongiran.

P { text-indent: 2.5cm; margin-bottom: 0.21cm; direction: ltr; color: rgb(0, 0, 0); line-height: 150%; widows: 2; orphans: 2; }P.western { font-family: „YHelvetica“; font-size: 12pt; }P.cjk { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 12pt; }P.ctl { font-family: „Times New Roman“,serif; font-size: 10pt; }

Stručna javnost je veoma precizna u navođenju razloga zašto je to tako. Prvi je vezan za ishitrenu privatizaciju, koja je imala za cilj da se što više proda bez provere kredibiliteta onih koji se pojavljuju u ulozi kupca. Epilog toga je čak jedna trećina poništenih privatizacija. Drugi je neefikasan i traljav rad Agencije za privatizaciju. S obzirom da je okončanje procesa privatizacije bio jedan od osnovnih prioriteta svake vlade u poslednjih 15 godina postavlja se pitanje kako je moguće da nadležno telo, a to je Agencija za privatizaciju, nije na vreme uspela da skupi sve potrebne papire potrebne za privatizaciju preduzeća. Stručna javnost tvrdi da u Agenciji za privatizaciju rade ljudi koji nisu dovoljno obučeni i vispreni kako bi okončali taj proces, ali su se mogli čuti i komentari da postoji i određen vid opstrukcije službenika u Agenciji jer se plaše da će ostati bez posla kada se završi proces.

Opstrukcija postoji i kod poslovodstava i sindikalnih rukovodstava preduzeća koja treba da se privatizuju, jer im je status kvo ipak sigurnija varijanta, s obzirom da dobijaju plate i imaju obezbeđeno radno mesto, a sve to bi mogli da izgube nakon dolaska privatnog vlasnika. Činjenica je da je „masa“ preduzeća koja treba da se privatizuju bespotrebno gomilana, pa su se na tom spisku našla i neka koja su mogla da nastave sa radom pod upravom države. Država je poslodavac u raznim oblastima privrede u svim razvijenim zemljama, pa nema razloga da i Srbija ne sledi takav model kao uspešan. Država sa svoje strane gotovo ništa nije učinila da se u periodu restrukturiranja preduzeća osposobe za rad i „umiju“ pred privatizaciju, niti je ulagala u preduzeća predviđena za prodaju, iako je to preduslov za svojinsku transformaciju.

Na kraju, ne bi se moglo zaključiti ni da će Vlada Srbije biti previše nezadovoljna ako se proces privatizacije prolongira, jer njegov kraj definitivno znači otpuštanje više hiljada radnika, što predstavlja problem s kojim vlast u ovom trenutku nikako ne bi volela da se nosi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari