Transcendencija 1

Uoči puta u Pariz, u svom neprekidnom šou programu pod radnim naslovom „ja, vladar Srbije“, naš predsednik Vučić imao je jedan od vrhunskih nastupa vladarske ironije, kada je komentarišući jednu od izjava Sande Rašković Ivić, rekao da će Kosovo priznati „transcendentalnom meditacijom“.

Time je uzgred Vučić sasvim tačno opisao svoju politiku prema Kosovu – a to je transcendencija u značenju prevazilaženje.

Prekjučerašnjom posetom Parizu, zvanično radi „overavanja“ dogovora za gradnju podzemne železnice u Beogradu, u kome učestvuje i francuska firma Alstom, Vučić je „prevazišao“ ono što je potpisao u Beloj kući 4. septembra.

U te potpisane vašingtonske izjave spada i da će Izrael uspostaviti diplomatske odnose sa Prištinom.

Uspostavljanje video konferencijskom vezom, uz učešće zvaničnika SAD Metju Palmera, dogodilo se u vreme dok je Vučić u Jelisejskoj palati, zajedno sa francuskim kolegom Makronom obilazio i vinski podrum.

U pauzi zvaničnih i razgovora sa Makronom u četiri oka, Vučić je vladarski raskošno obasuo izjavama i prateći novinarski kor predvođen Televizijom Pink, stvarajući utisak da sa odnosima Prištine i Izraela „nema problem“ jer „mi znamo šta ćemo“.

Vučićeva „transcendencija“ tako se pretvorila u niz prečica, od kojih se poneke vode jedino u ćorsokak.

Tadićeva i politika DS sažeta u krilatici i Kosovo i Evropska unija, postala je Vučićeva prečica, ni Kosovo, ni Evropska unija, već „ja“, „vino koje volim“, vlastoljublje kojim vas obasipam…

Neće biti stolice za Kosovo u UN jer to ne bi odobrile Kina i Rusija, ali će biti svega ostalog.

Zauzvrat Srbija neće biti primljena u EU, nego će samo „ostvariti“ po novoj francuskoj metodi proširenja Unije, punopravno članstvo u pojedinim oblastima.

A to znači u oblastima u kojima je zainteresovan krupni kapital i gde je moguće napraviti povoljan, po evropske investitore, poslovni poduhvat.

Francuski metodi podrazumevaju i moguću političku kaznu i sankcije za neispunjavanje merila, što dosad nije bio slučaj za zemlju kandidata.

Dobro za poslovni establišment, dobro i za Vučića.

Za građane, koji mogu osetiti raznu vrstu ograničenja, pa i kazni, kao u vreme korone kada su spuštene rampe na graničnim prelazima ka zemljama EU, e pa to je pre svega, njihov problem.

Kao što će se i građani voziti metroom, tamo negde 2028. kada Vučić uđe u treći vladarski mandat, zahvalni kao da im je vožnja milostivo poklonjena, a ne kao da su plati kartu i sufinansirali izgradnju državnim, odnosno svojim novcem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari