Istovremeno izražavanje saosećanja i sažaljenja sa izbeglicama iz zemalja Bliskog istoka sa hladnim i neljudskim pokušajima njihovog zaustavljanja na granicama Evrope, podizanjem zidova, postavljanjem žičanih ograda, bezobzirnošću nad problemima njihovog boravka u državama kroz koje prolaze – karakteriše odnos država i građana, kako članica EU, tako i onih koji su u procesu pristupanja, prema stotinama hiljada ljudi koji beže od ratnih razaranja kako bi sačuvali živote.

Terminološka konfuzija, takođe, prati ovakav preovlađujući nedosledan opšti stav demokratskih i razvijenijih društava – pa se izbeglice nazivaju migrantima i azilantima, čime se zamagljuje suština razloga zbog kojih su oni doneli odluku da napuste svoje domove i krenu u Evropsku uniju. Izbegavanje upotrebe pravog pojma u označavanju onih koji beže iz ratom potpuno opustošenih zemalja, dovodi do pogrešnih sudova o tome da je reč o ljudima koji samo traže bolje mesto za život. Umesto toga, trebalo bi istaći suštinu razloga zbog kojeg majke sa bebama, deca i stari prelaze hiljade i hiljade kilometara ne bi li se domogli bezbednijeg tla za život.



 

Nakon najave mađarskih vlasti da će izgraditi zidove na granici sa Srbijom, licemernog odnosa Evropske unije prema toj nameri – blage osude i sleganja ramenima, prepuštanja postkonfliktnim i državama u tranziciji da se bore sa pritiskom kojem su očigledno nedorasle, situacija u vezi sa prihvatom ogromnog broja izbeglica preti da poprimi odlike humanitarne katastrofe. Iako, u ovakvim najavama, nije baš najjasnije gde se povlači granica kada se ova tragedija označava humanitarnom katastrofom. Jer, ako bismo situaciju posmatrali iz očiju izbeglica, humanitarna katastrofa je odavno karakteristika njihovog stanja.

Kada je reč o odnosu Srbije i srpskih vlasti prema ovom problemu, takođe je prisutna nedoslednost, odnosno reči koje ne prate nikakva odgovarajuća dela njihovom značenju. Nedavno je premijer Srbije Aleksandar Vučić obišao izbeglice, koji danima kisnu po beogradskim parkovima, bez ikakvih javnih toaleta u blizini, punktova sa hranom i vodom, poručujući im da će se Srbija pobrinuti da im bude „kao kod kuće“. Izbeglice već mesecima unazad pristižu u ogromnom broju u našu zemlju, a premijer tek najavljuje pomoć bez navođenja ikakvog konkretnog roka.

Uporedo, srpska desnica koja svoje uzore pronalazi u čvrstom i bezobzirnom stavu evropskih desničarskih partija, čiji odnos prema izbeglicama uveliko podstiče građane EU na neljudsko ophođenje prema njima – pronalazi način da se istakne u političkom spektru insistirajući da i Srbija po uzoru na Mađarsku izgradi zid na granici sa Makedonijom.

U kakvu će tek zabunu i medijsku manipulaciju dovoditi javnost kada budu morali da obelodane da će zbog sve većeg broja izbeglica koje će tražiti azil u Srbiji, usled nemogućnosti da se domognu granica EU – morati da izgrade kampove za tražioce azila, ostaje da se vidi u narednim mesecima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari