Hladnjače će, posle Vučićeve preporuke, morati da podignu otkupnu cenu malina sa sadašnjih 135 i 150 na 250 dinara. Kad on bude zatvorio pet-šest hladnjača, ostalima neće pasti na pamet da nastave da rade kao do sada – izjavili su pre dva dana predstavnici jednog od udruženja malinara nakon razgovora sa prvim potpredsednikom Vlade, koji im je još, tvrde, obećao i da veštačko đubrivo koje su uzeli iz robnih rezervi neće morati da plate, a na njih se do kraja godine neće primenjivati ni novi propis o naplati poreza od 46 odsto za zaposlene i penzionisane vlasnike poljoprivrednog zemljišta. Uz to, obezbedili su i da se njihova proizvodnja proglasi za stratešku.

Fino. Malinari mogu da budu zadovoljni. Uspeli da naplate obećanu predizbornu podršku naprednjacima. Posebno je zanimljiv onaj deo u kome se preti zatvaranjem hladnjača, ukoliko ne prihvate da plaćaju cenu koju su odredili proizvođači. To još ne bi bilo za brigu da nakon pomenutog sastanka nije usledila potvrda – saopštenje iz Vlade u kome se „apeluje“ na vlasnike hladnjača da plate koliko se traži, a potom najavljuje da će radna grupa sastavljena od ljudi iz kabineta potpredsednika lično i iz Ministarstva poljoprivrede proveriti „eventualne nepravilnosti prilikom otkupa“. Kako za sada nema razumnog objašnjenja zbog čega se procedura pri otkupu ne proverava u redovnoj inspekcijskoj kontroli nego to moraju da rade i Vučićevi ljudi, reč „apelujemo“ zazvučala je krajnje cinično. Nekako preteći.

Da ne bude zabune, ako se već u posao sa malinama do te mere uvlači javnost i Vlada, trebalo bi napomenuti da u tom sukobu istina nije izrečena do kraja. Primera radi, još niko nije došao do podatka po kojoj ceni hladnjače plasiraju zapakovan proizvod, koliki su njihovi troškovi, da li su zaista iz godine u godinu imućniji i da li bogatstvo stvaraju na jeftinoj sirovini.

U čitavoj priči koja se gradi na ucenama oko otkupa, pretnji blokadom saobraćaja, sada i zatvaranjem firmi, a kao dodatni zaplet moguće su i najave hapšenja – nedostaje jedan mali detalj. Tržište. Ono bi trebalo da diktira i po kojoj će ceni prerada, ukoliko želi da zadrži sirovinsku bazu, da otkupljuje malinu i za koliko će je prodavati. To nije pitanje dogovora, nego odnosa ponude, tražnje, kupovne moći… I država tu nema šta da traži. Osim ako ne odluči da maline moraju da se prodaju po ceni koju su sračunali proizvođači. E, onda bi, u sledećem koraku, mogli da očekujemo da nam na pijacama Vučićevi i ljudi iz Ministarstva poljoprivrede zaviruju u kese i proveravaju da li smo kupili propisanu količinu i platili koliko se traži.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari