„Poslanička grupa DS, u jeku rasprave o budžetu. Borko, genetičar Stojković i dva anonimna lika. Rasulo“ – napisao je ministar Mlađan Dinkić ispod slike iz skupštinske sale na svom Tviter profilu, što je izazvalo bes Demokratske stranke. Tako je društvena mreža Tviter i bukvalno ušla u srpski parlament i ozvaničila se kao sredstvo političke borbe, a možda i novo oruđe za uterivanje poslanika u skupštinske klupe. Kad god hoćeš da napakostiš političkom protivniku, možeš ga uslikati i to preko svog pametnog telefona emitovati u „etar“.

Iz DS-a skoro da su uzviknuli: „Zaustavite Tviter“, kao što je onomad jedan komunistički funkcioner tražio da se „zaustavi Rojters“, a Dinkić je pokazao da mu pristaje neformalna titula najagilnijeg tviteraša među srpskim političarima. U stopu ga prati Vuk Jeremić, koji ovih dana preko Tvitera i Fejsbuka „ratuje“ sa Hagom, hrvatskim generalima i zagrebačkom štampom, dok i potpredsednik Vlade Aleksandar Vučić polako ulazi u „virtuelni ring“. Ispostavilo se da ne postoji bolji način da brže, lakše i tačnije plasirate neku informaciju – nego putem društvenih mreža. Političari su primetili novi način komunikacije, ali se mnogi od njih i dalje drže starih kanala, kao što su klasična saopštenja. Društvene mreže su mnogo brži put da informacije izađu u javnost, a to odaje i utisak prisnosti političara sa ostalim korisnicima ovih „medija“.

I Srbija, kao i svet, postaje globalno selo, sve se brzo sazna – tako da je u politici mnogo manje tajni. Otud čudi ljutnja demokrata na ministra Dinkića koja je rezultirala prekidom sednice, pošto se očekivalo da takvo nerazumevanje za savremene komunikacije možda ispolji neka stranka „iz prošlog veka“, ali ne i DS, koja se deklariše kao moderna partija budućnosti. Rad skupštine je javan, tako da politički konkurenti mogu jedne druge prozivati za „deficit“ poslanika u skupštinskim klupama i preko Tvitera, kao što bi normalno bilo da istu zamerku neko iznese i uživo, sa govornice.

Moguće da je demokrate povredio i pomalo ironični „tvit“ ministra Dinkića, ali to ne sprečava njihove poslanike da u budućnosti i sami aktiviraju svoje android platforme i iskoriste propust, možda baš poslanika Ujedinjenih regiona, koji bi iskoristili u svoju korist, na svom Tviteru. Ovaj slučaj je pak pokazao da su, ponekad, pametni telefoni pametniji i od nekih političara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari