Nadija Rebronja, pjesnikinja iz Novog Pazara, kao da se drži one Andrićeve „Piši da riječima bude tijesno, a mislima široko“. Svjedok tome je i njena nova knjiga poezije „Flamenko utopija“, koju je nedavno promovisala i u Bijelom Polju. To je knjiga nevelika po obimu ali, kako tvrde književni kritičari, i te kako umjetnički dotjerana. Da nije tako, kraljevačka „Povelja“ ni pogledala ne bi Nadijin rukopis, a kamo li objavila knjigu.
„Flamenko utopija“ inspirisana je studijskim boravkom Nadije Rebronje u Španiji. I to donekle, kako kaže pjesnikinja, jeste knjiga o Španiji, ali i o bezgraničnosti prostora i o prostorima u nama, o prostorima koji su vanvremenski.
– Po mnogo čemu to je knjiga o Balkanu i o identitetima. Kada odete u neku zemlju, naizgled posve stranu, može da vam se desi da tamo prepoznate sebe i da saznate mnogo toga o prostoru iz kog dolazite. To se upravo meni desilo dok sam živjela u Andaluziji. Zapravo, shvatila sam da sve kompleksnosti Balkana i miješanje kultura koje ga karakteriše, pa i ta zatečenosti savremenog čovjeka u kulturno kompleksnom prostoru Balkana, postoji i na drugim mjestima i u drugim vremenima, a ja sam pokušala da iz te kompleksnosti i susreta kultura (susreta, koji je često sudar) izvučem ono utopijsko, a to je umjetnost, kaže Rebronja.
U Bihoru, na sjeveru Crne Gore, priča i pričanje imaju veliku cijenu. Tu, na tom oštrom vazduhu i surovom terenu, rođeni su pisci Ćamil Sijarić i Ismet Rebronja – otac Nadijin. Tu, gdje se nebo skoro može dohvatiti rukom, Ismet Rebronja je brusio svoje književničko pero. O svom ocu, dok je odrastala, Nadija nije mnogo razmišljala kao o pjesniku.
– Otac i pjesnik za mene nijesu bile iste osobe. Otac je za mene bio onaj koji mi ne da da idem u grad radnim danom, jer mora da se uči, koji brine jesam li jela i jesam li obučena toplo. Pjesnik Ismet Rebronja je onaj o čijoj poeziji predajem na Državnom univerzitetu u Novom Pazaru onim studentima koji izaberu predmet Književno stvaralaštvo u Sandžaku, onaj pjesnik čiju poeziju tumačimo na tim časovima, i zbog koga padaju na ispitu ako njegove knjige ne pročitaju. Često me pitaju o ocu na književnim nastupima, spominju ga ili citiraju kada pišu o mojim knjigama poezije. To mi je razumljivo, ali nekad i iznenađujuće, jer njegovi stihovi nijesu direktno uticali na mene. Mislim da smo poetički sasvim različiti autori, što je i prirodno s obzirom na generacijsku razliku. Naravno da je kao intelektualna pojava i ogroman književni autoritet uticao na odrastanje moje, mog brata i djece mog brata. U tom aspektu su se, možda, pjesnik i otac sreli, priča Nadija. A ona, iako nije rođena u Crnoj Gori, rado dolazi u zavičaj svog oca. I prati crnogorsku pjesničku scenu. Često se vraća stihovima Mladena Lompara, ciklusu „Male smrtne stvari“ iz knjige „Cinober“ Pavla Goranovića, nekim pjesmama Svetlane Kalezić u kojima prepoznaje priču o balkanskoj i crnogorskoj ženi.
– Često u razgovorima sa prijateljima citiram pjesmu „Kurve i umjetnici“ Dragane Tripković, naročito stih o pjesnicima koji glasaju za vlast, kaže pjesnikinja. Kaže i to da ovih godina čita odlične knjige poezije u izdanju Povelje iz Kraljeva, Kulturnog centra iz Novog Sada i edicije Najbolja iz Pančeva. A ovih dana Nadija se najviše vraća poeziji Ane Ristović, jer piše studiju o njenom pjesništvu. Što se tiče odgovornosti prema pisanoj riječi, Nadija Rebronja kaže da su nekada pjesnike hapsili ako pišu protiv vlasti i reagovalo se ako iskažu politički nekorektne stavove.
– Danas možete da pišete šta god hoćete, niko vas neće uhapsiti, ne zbog slobode govora, nego zato što to nikoga ne zanima. Pjesnik takođe može i da u poeziji izrazi šovinističke ili ksenofobne stavove, može i da dobije pohvale i nagrade za takvu knjigu, a borci za ljudska prava neće reagovati. Ako nešto slično tome izgovori neka folk pjevačica ili neki fudbaler, nastaće haos u medijima. Težina i važnost riječi se danas preselila na neka druga polja, kojima baš i ne pripada, kaže Nadija Rebronja i tvrdi da naše vrijeme boluje od senzacionalizma i brzine, u kojoj se nema vremena za suptilne nijanse poezije.
Biografija
Nadija Rebronja (Novi Pazar, 1982), pjesnikinja, esejistkinja, književna kritičarka. Doktorirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Objavila je knjigu poezije Ples morima (2008); naučnu studiju Derviš ili čovek, život i smrt. Religijski podtekst romana Derviš i smrt Meše Selimovića. Na španskom jeziku joj je objavljen izbor iz poezije Alfa, Alef, Elif (Granada, 2011). Radi na Departmanu za filološke nauke Državnog univerziteta u Novom Pazaru.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
