Hrvatska nespremna za suočavanje s prošlošću

Ovo je prvi puta da imamo snažan angažman i želju mladih ljudi iz dvije države da izraze solidarnost sa žrtvama zločina kada ona već ne dolazi od strane država i njenih čelnika – ističe za Danas Nikola Puharić iz Inicijative mladih za ljudska prava u Hrvatskoj.

* Kakva je politička situacija u Hrvatskoj uoči obeležavanja još jedne godišnjice „Oluje“?

– Oko samog obilježavanja „Oluje“ za sada nema previše reakcija u javnosti, osim poprilično negativne činjenice da u Splitu povodom proslave nastupa Thompson.

* Čini se da nacionalizam nikad nije bio jači u regionu i slavljenje ratnih zločinaca?

– U Hrvatskoj još uvijek ne postoji spremnost državnih institucija i njenih predstavnika da se suoče s prošlošću te da poštuju sve koji su nedužno stradali u ratu neovisno o njihovoj nacionalnosti. Kao članica Europske unije koja će početkom iduće godine preuzeti predsjedništvo Vijeća EU, Hrvatska bi trebala uložiti puno veće napore u procesuiranje ratnih zločina za vrijeme i nakon „Oluje“ kao i simboličke i materijalne reparacije za žrtve. Osim toga u Hrvatskoj, slično kao i u Srbiji, postoji konstantno podržavanje državnog vrha prema ratnim zločincima uz izražavanje simpatija prema njima. Baš nedavno je potpredsjednik Hrvatskog sabora Milijan Brkić u zatvoru u Austriji posjetio Brunu Stojića koji je pravomoćno osuđen na 20 godina zatvora. O metodama i tehnikama podrške vlasti te prisutnosti ratnih zločinaca u javnosti Inicijativa radi regionalni izvještaj koji bi prikazao situaciju ne samo u ove dvije države već i u Bosni i Hercegovini i Kosovu.

* Šta se dešava sa pravima Srba koji su proterani iz Hrvatske tokom „Oluje“?

– Prema službenim podacima u Hrvatsku se ukupno vratilo oko 133.000 Srba, najviše nakon 2001. godine, a danas je broj povratnika iz godine u godinu sve manji. Ono što je dosta pomoglo povratku i ostvarenju prava Srba u Hrvatskoj je donošenje Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina 2002. godine, no ipak povratak poprilično otežava niz diskriminatornih praksi i odredbi koje ističe i pučka pravobraniteljica u svojim godišnjim izvještajima. Također, prema onom što saznajemo iz razgovora s udruženjima žrtava iz Srbije, ni Srbija ne ulaže dovoljne napore kako bi se ostvarila sva prava. Očigledno je da je potrebna snažna suradnja Srbije i Hrvatske kako bi se svima koji su bili primorani napustiti Hrvatsku za vrijeme i nakon „Oluje“ omogućio dostojan život i pružile reparacije za pretrpljenu bol i štetu, a osim toga i kako bi se kaznili počinitelji zločina i pronašli nestali. To važi ne samo za kršenja ljudskih prava u kolovozu 1995. i kasnije već za cjelokupno razdoblje rata devedesetih.

* Kako napredujete sa peticijom #isprike?

– Zasad je peticiju potpisalo oko 1.200 osoba. Svaki novi potpis smatramo uspjehom i korakom prema istinskom ostvarenju pomirenja u našim društvima. Ovom isprikom želimo pridonijeti izgradnji drugačije Hrvatske, želimo da ona bude društvo temeljeno na vladavini prava, pravnoj sigurnosti, suradnji sa susjedima, jednakosti, demokraciji i ljudskim pravima. Želimo da bude društvo pomirenja koje se ne boji svoje prošlosti, već iz nje uči lekcije za budućnost. I ove godine, kao i proteklih, očekujemo od premijera i predsjednice Republike Hrvatske da upute ispriku žrtvama zločina i kršenja ljudskih prava počinjenih za vrijeme i nakon VRO „Oluja“ od strane pripadnika državnih institucija.

Saradnja Srbije i Hrvatske neizbežna

* Kako vidite odnose Srbije i Hrvatske i da li ima nade da će se ove dve države ikad suočiti sa svojom ratnom prošloću?

– One će to morati učiniti prije ili kasnije, jer je suradnja dvije države neizbježna. Inicijativa mladih je zagovornica da je to bolje uraditi što ranije kako budućim generacijama ne bi ostavili društvo koje je je podijeljeno i opterećeno neriješenim pitanjima iz prošlosti. Zbog neodgovornog ponašanja političara mi smo takav problematičan sustav naslijedili no odlučni smo u namjeri da ga promijenimo na bolje zbog nas samih, ali i svih koji će u budućnosti živjeti u Hrvatskoj i Srbiji.