Zločini bez kazne

Bukovica je prostrano seosko područje na zapadnom dijelu pljevaljske opštine, površine oko 104 kilometra kvadratna. Sa tri strane je okružena granicom sa BiH, pa se rat u ovoj državi „osjetio“ i u Bukovici, koju su naseljavali uglavnom Bošnjaci i muslimani.

Prva otmica dogodila se 15. februara 1993. godine u selu Kruševci. Naime, toga dana je prema kazivanju žrtava grupa od deset do dvadeset uniformisanih lica, pripadnika paravojnih formacija bosanskih Srba iz Čajniča, upala u selo i kidnapovala petočlanu, nezaštićenu porodicu Bungur. Toga dana su oteti Ramiza Bungur, stara oko 60 godina, domaćica, Muamer Bungur, sin Ramize star 14 godina, snaha Zlatija, stara oko 30 godina i Zlatijino dvoje maloljetne djece Amela od dvije i po godine i Alema od osam mjeseci. Zanimljivo je da je osmomjesečna Alema prohodala i prve korake napravila baš u zatvoru u Čajniču. Žrtve ove otmice su prepoznale da su se među otmičarima nalazile i njihove komšije iz susjednog sela Trpinje, koje se nalazi na bosanskoj strani udaljeno od sela Kruševci oko dva kilometra.

Dugo vremena se nije ništa znalo za sudbinu ove porodice. Tek nakon što su proveli tri i po mjeseca u zatvoru u Čajniču, posredstvom komisija za razmjenu, razmijenjeni su za srpske borce u Goraždu. Druga otmica se dogodila dan kasnije, 16. februara u selu Ravni. Druga grupa uniformisanih lica, bosanskih Srba iz Čajniča, u ranim jutarnjim časovima, oko pet sati, upala je u selo Ravni i tom prilikom kidnapovala sedam lica, svi sa prezimenom Bungur. Prilikom otmice ubijen je Bungur Latif, rođen 1905. godine, gotovo nepokretan starac. Latif je ubijen na veoma surov način, nakon što je prethodno mučen, a prema izjavi njegove supruge Lamke, obje ruke su mu prelomljene ispod podlaktica iz kojih su virile kosti. Lamka je sve vrijeme prisustvovala mučenju i izjavila da kada su ih otmičari poveli prema Čajniču i kada su se udaljili oko 20-ak metara od sela čula je jedan ili dva pucnja iz pravca svoje kuće. Nakon upornog insistiranja rodbine posmrtni ostaci Latifa Bungura su nakon osam mjeseci doneseni u Pljevlja i sahranjeni na gradskom groblju.

U drugoj otmici oteti su: Bungur Osman i njegova supruga Almasa, stari oko 70 godina, Bungur Lamka, supruga ubijenog Latifa stara oko 75godina, Bungur Sevda stara oko 60 god, Bungur Vezira stara oko 70 god., Bungur Devla stara oko 70 god. i njena slijepa kćerka Razija stara oko 40 godina. Otmičari su potpuno slijepu Raziju ostavili u susjednom selu kod jedne srpske porodice, vjerovatno što nije mogla sama da hoda, što bi ovoj grupi otežavalo putovanje. Žrtve ove otmice su prepoznale neka lica među otmičarima kao na primjer izvjesnog Mašića iz susjedog sela Trpinje, udaljenog oko dva kilometara od sela Ravni.

Prema kazivanju žrtava, otmičari su uz upotrebu sile i prijetnji ovu grupu lica odveli u zatvor u Čajniče, gdje su nakon 25 dana provedenih u zarobljeništvu pušteni i vraćeni u Pljevlja, Tadašnji predsjednik Crne Gore Momir Bulatović izjavio je: ˝Da je uz dobru volju i saradnju predsjednika Ćosića, predsjednika Karadžića i njega lično ova grupa oslobođena˝.

Prema izvještaju Udruženja građana Bukovice iz Pljevalja, pored ovih otmica u periodu 1992-95 godine na prostoru Bukovice koji obuhvata oko 35 manjih zaselaka dogodilo se sledeće: ubijeno je šest Bošnjaka, pretučeno je i zlostavljano 76, a dva lica su izvršila samoubistvo kao posledicu torture. Zapaljeno je najmanje osam kuća, a sve ostale su demolirane i opljačkane. Zapaljena je džamija u selu Planjsko i srušena eksplozivom munara u selu Raščići. Zapaljena je četvororazredna škola u selu Krćevine, a gotovo cjelokupno bošnjačko stanovništvo je protjerano, osim 14 nekompletnih porodica koje su živjele u rubnom dijelu bliže Pljevljima.

Oslobođeni

Početkom 2010 godine uhapšeno je i osumnjičeno sedam pripadnika VJ i policije Crne Gore za dešavanja u Bukovici. Zbog nedostatka dokaza svi su oslobođeni.

Obnova

Vlada Crne Gore je 2008.počela da realizuje projekat obnove Bukovice. Za obnovu više od 100 kuća i infrastrukture uloženo je 4,5 miliona evra. Povratak Bošnjaka u ovu oblast ipak je vrlo spor.