Demokratija živi!

Ostavite komentar


  1. Bas sam razmisljala koliko diktatora ima u svetu i da li je moguce da tiliko naroda bira „cvrstu ruku“? Mozda samo tako osete „snagu drzave“ (tresce se zemlja kad av iznese svo naoruzanje na vezbi). U suprotnom, mozda drzava nije ni potrebna. Narod se sam brani od poplava, brani reke i nasipe, lecenje ne mogu da nam obezbede nego nas zakljucavaju u kaveze,… Jer, sta je drzava? Gomila uhleba koje placamo da nas kradu i cak ni usput nista ne urade.

    1. Kolumnista nije novinar, nego sociolog i univerzitetski nastavnik, koji objavljuje kolumne u Danas-u.

    2. Za takve tikvane koji misle da je demokratija anarhija I nije sloboda! Eto van onda vas veliki Vodja i radujte we sto bam ga je sam bog doveo, a Ja ostajem na ovom “surovom I zlom Zapadu “!

  2. On velica americke imperijalne ratove koje vodi amerika radi prirodnih resursa koje otims u ime „demokratije“.

    1. Jesi li ovo prepisao iz Večernjih novosti koje autor pominje na kraju teksta?

      1. Autor nije nastavnik na Megatrendu ili, ne daj bože, na Fakultetu(SNS) društvenih nauka, pa da prepisuje i to iz Večernjih novosti

  3. Dobre su demokratije ali je „Putinov crni čaj“ veoma jak, manje je lekovit, dapače, više je učinkovit po pitanju straha od promena.

  4. Ovde su malo pomešane babe i žabe. I sve je površno i uopšteno. Kolumna je napisana radi kolumne. Dakle, treba ući u suštinu, kako međunarodnih odnosa, taki i same ljudske prirode. Govoriti o, kafanskoj, slobodi govora ne znači ništa. Reč demokratija sve očiglednije zvuči kao mamac i navlakuša za naivne. Veslači na galijama su bolje živeli od trećine stanovnika u svakoj, demokratskoj zemlji. Oni su bili bar dobro uhranjeni, dovoljno odmorni i bez ikakvih briga. Za razliku od današnjeg „slobodnog“ čoveka koji brine brigu, kako da se snađe i preživi u opštoj trci i grabeži u gomilanju materijalnog. Svako je, kroz vaspitanje i obrazovanje, ubeđen da samo tako može sebe usrećiti. Mnogi progledaju i shvate, tek na kraju života, da je sve bilo laž i prevara. Ni jedan sistem nije usrećio čoveka, ni robovlasnički, ni feudalni, ni kapitalistički, ni komunistički, ni diktatorski ni demokratski. I tako će i ostati dokle god u našoj prirodi obitava ljubomora, zavist, mržnja, pohlepa…

        1. Ma klasični Kišjuhas:“ -gle sto sam pametan sad cu ja vama da objasnim da su zapadne demokratije vrh!“
          -pa da al ajd još nešto dodaj da bolje razumemo,izgleda da su te demokratije malo licemerne…“
          -ma daj , ovo je koolumna,premalo prostora da bi ti to razumeo“

    1. „Veslači na galijama su bolje živeli od trećine stanovnika u svakoj, demokratskoj zemlji. “ I tako se ti diskreditujes za bilo kakvu ozbiljnu raspravu. Savetujem da malo bolje proučiš podatke koji su svima danas dostupnim, a da se manje vodiš opštim mestima i senzacionalistickim a netacnim izjava. Jednostavno da kazem, govoris potpune besmislice.

  5. Sve ste kao videli samo jedno niste a to je cilj ..priblizavanje Rusiji i njenim bogatstima jer ono mora biti demokratski razdeljeno , citaj opljackano a po Vama je pribilzavanje Rusiji je od strane onih koji su zabrinuti za njihov narod da se i tamo uvede demokratija.. Nasi glasaci su sve to shvatili pa su glasali kako su glasali svidelo se to Vama ili ne . Posle svega pricati o Cusekom ovako moze samo neko ko je ili jako mlad ili neko ko ……… Eto da pitam , ako se placenom ubici da meta da li meta postaje mrtva ili osakacena , odgovor je Da, e to Vam je danasnji nacin uvodjenja demokratij , ovo brzopotezno , sporopotezno i prirodno , svojih ruku delo , moze ali to je vec neka druga demokratija :prvo cije uvodejnje mnogo duze traje, manje je kriminalna , mnogo manje pogubna po gradjanje naravno sve to vazi ako je vode prave odgovorne vodje jedne drzave . Ovo neprirodno uvodjnje demokratije je sve suprotno prirodno uvodjenoj a cilj interventne citaj placenicke je svugde isti: na brzu brzinu sve prevariti i osiromasiti drzavu na koju su se ustremili , eto toliko od mene laika .Naravno da kod Vas nece biti objavljeno kao i prosli put , gle bas u nedelju .

    1. „Rumunija, zemlja dece I staraca“!
      (ne)objektivno novinarstvo !

    2. Cicka. Uzimate pogrešne primere. Ako neko sebe nazove demokratijom a od njenog sadržaja nema nid. Onda je to zamajavanje. Nažalost mi smo savremenici takve tzv demokratije i njene žrtve. Ali to ne znači da demokratija nije cilj uređenih društava. Naprotiv.

  6. Ako toliko volite liberalnu demokratiju, zašto ste potpisali Apel 88 i podršku diktatorskom režimu Mila Đukanovića u Crnoj Gori? To je jedini režim koji opstaje od 1945. godine, uz Lukašenkov. Zar crkve nisu otimali i pljačkali samo fašisti i komunistički diktatori, opet – protivnici demokratije?! Kako ste to sebi objasnili? Da budete zagovornik liberalne demokratije i da istovremeno dajete potpis podrške jednom bivšem komunističkom i sadašnjem kleronacionalističkom režimu?

    I tvrdnja da danas svet ima više demokratije je čista budalaština. Svet ima samo više kapitalizma. Da ima više demokratije u svetu, ne bi distribucija bogatstva između bogatih i siromašnih bila veća nego u 19. veku – veku ropstva.

  7. Organizaciju društva po plemenskom modelu: „lovci/sakupljači“ (kada nas je na planeti Zemlja bilo oko 5 do 10 miliona) smenila su prve agrarne despotske civilizacije, gde se pojavio višak roba, to je stvorilo struke… poslednjih nekoliko stotina godina te je despotske civilizacije smenilo APSTRAKTNO DRUŠTVO (skup ravnopravnih građana pred zakonima; građani su autonomni), esencija apstraktne države su INSTITUCIJE (vladavina raslojenih institucija). Marksisti/fašisti su učeni da ne misle u terminima institucija oni svoju „veru“ polažu u LIČNOSTI. To je bio povratak despotkom modelu vladanja pomoću AUTORITETA. Umesto institucija težište se stavlja na „klase“ vlada radnička klasa PREKO LIČNOSTI (sekretara partije). Slično danas vladaju „nacije“ preko ličnosti. Niti vladaju „klase“ niti „nacije“ umesto njih vladaju ličnosti (otuđeni centri moći). Ukratko u „otvorenim društvima“ vladaju institucije a u „zatvorenim društvima“ vladaju ličnoti.
    Dostojevski je napisao da „ako nema Boga /autoriteta/ sve je dozvoljeno“ (pa će nastati haos) , da je on u zaključivanju poštovao empiriju uvideo bi da apstraktna društvena praksa u Švedskoj, Holandiji, Danskoj… opovrgava njegove ideje iz zatvorenog društva. Vekovima u tim zemljama prilagođavanje ciljeva jednog čoveka ciljevima drugih ljudi čini osnovu za izgradnju njihovog duštvenog vaspitanja. Građani su tu odavno shvatili da moralna pravila nisu apsolutne božije istine, nego da su voljne prirode, da su stvar konvencije. Ne u božijim, već u njihovim rukama bila je njihova sociološka evolucija. Etika odgovornosti, u kojoj se više nisu mešali vrednosni i saznajni sudovi, stvorila je građanske zakone utemeljene na empirijskim činjenicama života i zato su to danas zemlje u kojima je život najhumaniji. A najnehumaniji je tamo gde vlada etika „ličnog uverenja“ i gde se ne pravi razlika između vrednosti i saznanja.

      1. Iz nekog razloga doživljavao sam kolumnistu kao iskrenog levičara, ali njegovo najnovije čedo, tj. kolumna govore mi da je isti levičar samo kada neistomišljenike treba da etiketira kao desničare, odnosno četnike.

    1. Gde to izvorni marksisti guraju licnosti. I valjda je i vama vise bljutavo to povezivanje fasista i marxista. Da li je to zato da ljudi ne bi saznali sta je to marksizam?

  8. Lako je porediti demokratije sa diktaturama i doci do optimistickih zakljucaka
    Sta je sa stvarnom analizom stanja u pimenutim demokratijama?
    Gde se to moze reci da vladaju bratstvo, jednakost i sloboda, koji valjda treba da budu temelj demokratije.
    Do god se kapitalisticki sistem bude nimalo demokratski, smatrao obaveznim delom demokratije, ona ce izgledati onako kako danas izgleda u najdemokratskijim zemljama sveta. Poceli ste sa Marxom ali ste ga negde usput izgubili i zamenili razni „komesari“ demokratije. Bez ekonomske demokratije nema ni prave delokratije.Kapitalizam ovaj realni koji zivimo ne moze da odgovori na danasnje izazove. Umesto istine, pravde i solidarnosti bez kojih nema demokratije nudi masovnu manipulaciju i egoizam.
    Rralnije je da danasnje demokratije klize u diktature, bilo pojedinaca ili sistema gramzivih sebicnih vladalaca.
    Posteno je pohledati se u ogledalu, prbo utvrditi realno stanje, pa uzroke i ako se ume i mogucsa resenja.
    Bez Marxa tesko.

    1. Problem sa demokratijom imaju samo zemlje Jugoistočne Evrope odnosno bivši Istočni blok. Rešenje za njih (*tu je i Srbija) je ulaganje u kulturu, umetnost i obrazovanje, tako jača građanska svest a sa njom i demokratija. Neukost i primitivizam vode ka diktaturi i(li) ka mišlju da su Velike Sile krive za našu zaostalost.

    2. Zorane, izazvali ste moj um, još da moderator dozvoli da se kaže istina koju ne zna naš doktor siciologije, a pisac ove analize. Ali znao je doktor nukulearne fizike i doktor filozofije – Ivan Supek i njegove kolege. Evo priloga koji mora biti sličan ideji samoga Isusa Hrista i svih od kojih su najbolji ljudi učili: Buda, Konfuč(c)ije, Sokrat, Marks i još mnogi drugi slični njima. Za demokratiju o kojoj piše kolumnista dovoljno je reći da je samo deo puta ka očovečenju, Oboženju Čoveka. No, sa ogromnim naporom i velikim žrtvama i uslovima demokratije. Jer pohlepne Sotone grabe za sebe da bi većina morala i za njih nesite da rmba i po dva posla u istom danu – upravo u Americi.
      No, evo naučnog priloga iz moje knjige „Jevanđelje po istini“, iz prvog dela „Duhovno stanje vremena“ sa kojim ćemo i mi u Srbiji, kao deo Jugoslavije biti spominjani od budućih naučniha sociologije i filozofije: „Vladari američkog kapitalizma, neko je napisao da ih je oko hiljadu, bili su ubeđeni da će poznata grupa umova, mirotvoraca svojim proglasom sa osvrtom na aktuelne probleme da potvrdi da je kapitalizam najbolji sistem. Filip Noel Baker, prvi predsednik komiteta za razoružanje UN-a i dobitnik Nobelove nagrade za mir, Eva i Linus Pauling, nosioci Nobelove nagrade za hemiju i mir, Aurelio Pecei, predsednik Rimskog kluba, i dr Ivan Supek sastali su se u Dubrovniku. Nakon jednonedeljne diskusije o razoružanju, ekologiji, ljudskim pravima, solidarnosti u privredi i lokalnim sukobima sastavili su deklaraciju koja je bila prihvaćena na sednici na velikoj konferenciji 4. jula. 1976. u Filadelfiji, a povodom dvestote godišnjice nezavisnosti SAD. Na konferenciji su predloženi temelji pokreta Svetskog jedinstva i humanistička načela, a koji se u celini oslanjaju na Isusove ideje i poruke. Evo kako glase:
      I. Očuvati život i uvažavati dosadašnji napredak.
      II. Zaštititi prirodu od propasti.
      III. Afirmisati ljudsku jednakost i slobodu.
      IV. Proširiti empatiju i solidarnost na sve ljude.
      V. Tražiti istinu.
      VI. Primenjivati istraživanja i usmeriti razvoj prema opštoj blagodeti.
      VII. Gajiti lepotu i umetnost.
      VIII. Prenositi humanistička načela u legalne norme.
      IX. Praktikovati svetski sporazum, saradnju i mir.
      X. Biti dobar.
      Kada su vladari našim životima dobili usvojeni dokument, koji je potpisao i njihov ekonomista dr Milton Fridman, platili su troškove i sakrili ga od javnosti. Ovo sam čuo od dr Supeka, koji je vodio poslednju sednicu, u intervjuu na HRT-u dve godine pre njegove smrti 2007. No, nigde ne mogu da nađem pisani dokument, čak ni na internetu.
      Visokoobrazovani, novinari-analitičari i velika većina rukovodećih kadrova u samoupravnim preduzećima reći će vam da je problem bila radnička klasa, da radnici nisu hteli da rade, da su suviše primitivni za samoupravljanje. A nikako da se zapitaju kako su to u nekim gradovima Srbije koji važe za sociološki zaostalije sredine, kao što su Vranje i Pirot, radile najuspešnije, najprofitabilnije fabrike, kao „Simpo“, „Jumko“, „Koštana“, „Alfa“, „1. maj“ i „Tigar“.
      Dokumentarni film snimljen u fabrici „1. maj“ u kome se vide zdravi radni uslovi i besprekorno čist i uređen radnički restoran, pa prekrasan park sa cvećem, travnjakom, jezercetom u kome plove labudovi, sa klupama za odmor posle ukusnog obroka, prikazivan je učenicima u SAD kao primer odličnih uslova za rad i lep život svih zapošljenih u visokoprofitabilnoj fabrici tekstila.
      Radio sam teške fizičke poslove, sa završenom srednjom školom bio sam rukovodilac, po diplomiranju na Rudarskom fakultetu u Beogradu bio ‒ samostalni inženjer, pa rukovodilac u tri najveća proizvodna sistema ‒ „Trepči“, Rudnicima i železari „Skopje“ i najvećem sistemu za proizvodnju građevinskih materijala na Balkanu „Šar“, pa mi je bilo lako da zaključim, što i danas tvrdim, da su jedini problem u samoupravnom kao u bilo kom sistemu pre svega rukovodioci u preduzećima, kao i političari koji su imali vlast u tim opštinama, gradovima, državi. Nikada nisu bili krivi radnici, nisu ni mogli da budu, jer je vlast uvek jača od radnika bez obzira na samoupravljanje. Tek kada je državna vlast bila u problemu mogle su da budu izvedene oružane „narodne“ revolucije, u Rusiji tokom Prvog, a u Jugoslaviji tokom Drugog svetskog rata…“

  9. U sustini demokratija je, slicno religiji, opijum ili LSD za plebs. I ne praktikuje se nigde, u fasizmu ili diktaturi, kao sto je slucaj kod nas, iz razumljivih razloga, a kod proklamovanih bogatih drzava samo kao privid. I to je dobro, jer je uvek mnogo efikasnije drustvo u kojem manjina vodi posao, a vecina je prati. Drustvo ne mora biti drzava, moze biti i preduzece. Naprotiv, uloliko bi u kompanijama vladala demokratija, to bi ih vodilo u propast.

  10. Naučnik socioloige mora da odgovori na pitanje svih pitanja: Zašto invalidi duha i čovečnosti vladaju svetom?! Ja sam barem odgovorio na to pitanje u svojopj kniti “Jevanđelje po istini”. Ovde ću citirati, kao prilog, mudrog partizana u borbi protiv fašizma, akademika Ivana Supeka: »Dobar čovek nije pasivan pratilac svetskih zbivanja niti se asketski odriče svojih čežnji i prirodnih nagona… On shvaća ili bar pokušava shvatiti što druge tišti i nastojat će ukloniti njihov jad koji je često i njegov vlastiti. Zla rastu u planetarni udes, a dobar je čovek odan čovečanstvu. Nemoguće je čovječnost pomiriti s rasizmom, nacionalizmom i vjerskim fanatizmom« (Na prekretnici milenija; Prometej, Zagreb, 2001. str. 252).
    Što treba shvatiti da je dobar čovek suprotno od idealu uspešnog čoveka, koji propagira savremena civilizacija, a koji se sastoji u usponu u bogatstvu i moći.

  11. Kremer, pardon, Kišjuhas, dokle, bre!? Dosadno, predosadno, aman zaman. Ma i da sam najveći zagovornik zapadnjaštva, pa bi mi se smučilo da blebećem jedno te isto. Lukašenko, Navaljni, Bitlsi, dokle, bre, i sa tim večito istom forama i sa tim likovima koji kao nešto imaju da kažu o tome. Patetično.

  12. Demokratija, zapravo, nikada nije zaživela. U staroj Atini, odakle izraz potiče, označavala je slobodne muškarce pristojnog imovinskog stanja koji su imali pravo da kažu koga hoće na vlasti. Nisu se računale žene, robovi i sirotinja. Ista situacija ponavlja se do današnjih dana (izuzev žena), još uvek se ne računa ekonomsko roblje i sirotinja kojoj platiš 2-3 crvene i jašiš je 4 godine.

  13. Današnju globalizaciju i demokratiju istraživački je najbolje obradila Loreta Napoleoni u svojoj knjizi „Ološ ekonomija“. Između ostalog, Loreta je zaključila: „Devedesete godine 20. veka obeležila je pandemija globalnog virusa: demokratije. Smrtonosni virus, nekakav freedom bug, crv slobode, razmnožio se posle pada Sovjetskog Saveza… Zajedno sa demokratijom širi se i ropstvo. U mnogim delovima planete (čak i u nekim zemljama zapadne Evrope), gotovo 27 miliona ljudi padaju u ropstvo. Početkom devedesetih godina, robinje seksa iz zemalja bivšeg istočnog bloka osvajaju zapadno tržište. One imaju nešto zajedničko: lepe su, jeftine, i očajne. Tržište seksa je tek vrh ledenog brega… Globalizacija više pogoduje iskorišćavanju robova nego industriji. U opticaju su ogromne sume, jer nije bilo više robova još od vremena trgovine preko Atlantika… Robovi su postali sastavni deo globalnog kapitalizma: na plantažama kakaoa u zapadnoj Africi, u voćnjacima Kalifornije, u ilegalnoj ribarskoj industriji koja cveta u fabrikama osnovanim pod lažnim nazivom, ili bez naziva.
    I to je paradoks.
    Demokratija i ropstvo ne samo da koegzistiraju, već ih spaja, kako ekonomisti kažu, snažan i direktan uzajaman odnos.
    Drugim rečima, ove dve pojave razvijaju se na sličan način, pri čemu razvoj jedne pojave uslovljava razvoj druge. Devedesetih, kao uostalom i pedesetih godina, opet počinje proces dekolonijalizacije. Međutim, dešava se da broj robova raste, a njihova cena pada baš kada kolonijalne zemlje stiču nezavisnost. Danas jedan rob košta deset puta manje nego u doba antičkog Rima ‒ i to nije slučajno ‒ jer u ono doba koncept demokratije praktično nije ni postojao. Ali, stari Rimljani su cenili robove kao retko blago koje su skupo plaćali. Danas, naprotiv, robova ima na pretek, njihova vrednost je minimalna i posmatrani su kao ‚obavezan trošak u međunarodnom biznisu‘…
    Gotovo svaki proizvod namenjen potrošnji ima tamnu stranu – ropstvo i pirateriju, falsifikate i prevare, krađe i pranje novca. Ološ ekonomiji najviše prija globalno tržište. Ološ ekonomija prodire i korumpira, iznutra narušava tradicionalne ekonomije…“
    Loreta je knjigu objavila pre nego su zapadne sotone urušile nekoliko država arapskog sveta, čime su izazvale masovna stradanja ljudi, koji su, da bi preživeli, bežeći od sigurne smrti, krenuli u preseljenja apokaliptičkih razmera, i nadali se spasu kod onih država i naroda čija je vojska i avijacija, po naredbi političkih sotona, razorila domove, a sada ih primaju u svoje države da ih eksploatišu kao robove.
    Loreta nije imala podatak da njih osam sotona poseduje kapital koliko polovina čovečanstva ‒ 3,6 milijardi ljudi.

  14. Treba mnogo veća „visina“ da bi se sudilo o politici.
    Ovakve kolumne samo štete, jer zanemaruju neke činjenice, kao što su interesi SAD i potreba onih zemalja da se brane po cenu života.
    Kome su SAD donele „bolji život“ rušeći njihove diktatore?

  15. Kišjuhas je u analizi političke i društvene zbilje uskipteli junoša, dečačić koji nikada nije uspeo da stekne staloženost, razboritost, logiku, smirenost i zrelost uravnoteženog uma, pa se ponaša poput Petra Pana koji odbija da odraste. Njegove kolumne su za I razred „građanskog vaspitanja“, za one najograničenije na levo-liberalnom krilu koji nikada nisu znali i umeli da celovito i mudro sagledavaju zbivanja. Kišjuhas bi najradije propagirao Markiz de Sada i takav kodeks ponašanja ali razume da bi ga to udaljilo od umerenih građanista pa radije vrti tu infantilnu analizu na temu demokratije, autokratije, otvorenog i zatvorenog društva….

  16. Odlican tekst, pametan i preko potreban, na sve ove splacine kojima nas truju.
    Cak su i Dveri Srpske pocele da se pozivaju na demokratiju, a do juce prizivali i bratimili se sa svim zivim tiranijama i diktatorima. Do duse, niko normalan ne veruje u to njihovo pozivanje na demokratiju, jasno je da su to manevri za dnevnopoliticku upotrebu, i da je njima do demokratije ko onoj ruskinji sto su je novinari savatali na nedavnim protestima.

  17. Meni se svidja ova kolumna. I mnoge druge, al sve mi liche na „mazim se po glavi kako sam pametan“. Imamo stravicno snaznu pasivnu agresiju, ali resenja, makar u vidu mashtarenja nikako. Kad bi cuo neshto u maniru, ja bi ovako, el neko sa mnom u prichi? Bio bi prosto zapanjen. Da postoji svetsko prvenstvo u disciplini „lele lele“, sve bi pobedili. Al makar jedno kurchevito mishljene koje bi povuklo neku odgovornost za konkretno misljenje. Postoje toliko debele paralele misli nashih intelektualaca i vrhunski uspeshnih kantautora nashih savremenih pevaljki da me nishta ne chudi trenutna realnost. Babe smo koje se jave u post-rijaliti emisije Zeljkovog imaginatorijuma.

Ostavite komentar


Dijalog

„Originalan“ način kontrole karata 7

„Originalan“ način kontrole karata

Beogradski komunalni milicioneri, od početka septembra, kontrolišu karte putnika u gradskom prevozu, u civilu. To je nova mera kojom su se čelnici Grada i Komunalne milicije rešili da konačno doskoče švercerima.

Naslovna strana

Naslovna strana za 24. septembar 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Bisera Veletanlić, muzičarka

Danas je list koji je društvu apsolutno neophodan. Šteta što nema više listova poput Danasa.