Zašto dobri ljudi pravdaju loše stvari?

Ostavite komentar


  1. Upravo u ovom vikend dvobroju Danasa pročitala sam savršenu formulaciju – u stadu je toplo, ali smrdi; ili beše – u stadu smrdi ali je toplo. Dobri ljudi su uvek plaćali najvišu cenu za svoju čestitost. A „dobri“ ljudi pravdaju loše stvari jer im je to u sitnošićardžijskom interesu.

  2. Možda je negde u svetu pitanje zašto dobri ljudi čine loše stvari aktuelno ali sam siguran (govorim sa pozicija ličnog iskustva) da je u Srbiji pravo pitanje zašto loši ljudi glume dobre ljude? U čemu je štos, ekonomski razlozi ili je u pitanju samo jeftina glupost?

  3. Koji dobri ljudi? Secate li se da su za vreme ubijanja Sarajeva i kaljanja citavog srpskog naroda kafici u Beogradu bili puni? Sreca -radost. Sto rece Bogdan Bogdanovic – intelektualac, arhitekta, gradonacelnik, profesor, i bivsi akademik koji je znao s kim covek ne treba da se druzi: „Ni u snu nisam mogao da verujem da pod stare dane neću moći da razumem svoju naciju, svoj Beograd koji se u svemu ovome tako ružno diskvalifikovao, ćuti, gleda, u njemu KRIKA NEMA. Ne mogu da shvatim da tamo nema više od 200 čestitih, poštenih ljudi, kao što su moji prijatelji iz Beogradskog kruga, da dođu na Terazije i kažu – STOP, mi nismo za ovu vlast i ovaj rat… Sve su države i nacije i dobijale i gubile ratove, vrlo važno, ali je važno i strašno to što su Srbi u ovom ratu, ponavljam, izgubili i dušu i čast.“

  4. U Lancmanovom devetosatnom dokumentarcu „Ssoa“ na autorovo pitanje novim stanarima kuca u nekom poljskom naselju – gde su ljudi koji su pre tu ziveli, odgovor je: pa, otisli su nekuid, otputovali. A sve te stvari, pokucstvo koje je ostalo i sada je u upotrebi i sl?…, zbrzamni, nevoljni odgovor jeste potvrdan…. Rec je o Jevrejima koji su tu ziveli i koje su nacisti otpremili u konc-lager i krematorijum, a sada su na njihovom mestu Poljaci komji s ti9k nemaju nikakve veze! Ili, opet iz poljske neposredno poratne instoprije: od malobrojnhih prezivel;ih iz logora smrti, koji su se vratili u svoj gradic, njih oko cetrdeset je, u danima mira i pobede nad zlocinackim nacizmom- pobijeno! Pobili su ih novi, poljski zitelji tog mesta. Da l i da se od zlosrecnih povratnika odbrani njihova nekadasnja imovina, kao i zbog price koja je sirena o tome kako se jevrejski logorasi- povratnici vampirski hrane krvlju dece novih zitelja. Neverovatni, reklo bi se, slucajevi u savremenoj Poljskoj U svetu koji je tek izasao iz klanice drugog sv. rata i nci-osvajaca!!. Cak je i Adam Mihnjik, nadugo i nasiroko, teoretski, istrazivao daleke istorijske korene pritajenog ili ne antisemirtskog divljastva svojih sunarodnika. Iza svega mislim da je rec o bekstvu od odgovornosi, ucesvovanja u zlu, na plodnoj osnovi primiitivizma, hotimicne neobavestenosti. Najzad, „cuvena“ Hitlerova smiateljka montr filmova, Leni fon Rifenstal, na pitanje da li je znala, htela da zna, sta se oko nje desava, lako i brzo je odgovorila – da je 9O% i jos neki visi procenat Nemaca (nemackog naroda) pre ili posle znao sta se zbiva…. Koliko Srba, i ex Jugoslovena, i danas nece da zna (da prizna da je znao) kakva su divljastva pocinjena u njegovo ime. Bekstvo od istine! Sindrom noja s glavom u pesku.

  5. Laancman, „Ssoa“,devetosatni dokumentarac. Pored ostalog, autor pita Poljake, stanare kuca u kojima su nekada zivele jevrejske porodice – gde su ti ljudi, jevreji, koji su tu ziveli? Odgovor: otputovali su nekud, otisli…. U poduzem eazgovoru ispostavlja se da su deportovfani u nacisticke konc lagere smrti.. Pokucstvo je bilo njihovo, sada ga koriste novi kucevlasnici. Oni ne znaju, ilio nece da znaju mnogo sta u vezi s tim… Drugi primer, takodje iz poljske istorije: u mali poljski grad, po slomu Hitlerovog Rajha, vratili su se neki, malobrojni, Jevreji koji su preziveli strahote logora. Gradicem kruzi prica da se jevrejski povratnici hrane krvlju poljske dece. A tu je i bojazan, novih vlsnika nekadasnje jevrejske imovine, da ce povfratnici zatraziti svoje. I – oko cetrdestoro jkevrejskih povratnika je pobijeno!… Poljsko – jevrejski antagonizam, antisemitizam je duga, vekovna prica. Adam Mihnjik ju je, teoretski, detaljno objasnjavao. Kako objasniti mnogoboorojne slucajeve da su ljudi koji verovatno nisu losi – cinili ili pravdali najgore?… U Srbiji, tek okupiranoj Jugoslaviji, u glavnom gradu, vrhunski intelektualci, koji ispod cebeta slusaju Radio London i saznaju da su 22 juna 1941 zaratili SSSR i Nemacka, puni radosne nade ocekuju da ce za mesec-dva u Beograd uci mocna Crvena armija. Ne pitaju se da li ce s niom stici i prava vest o Staljinovim sibirskim gulazima.Stigla je, glasna i jasna, godinama kasnije… Kada su Hitlerovu pratiteljku s filmskom kamerom, od pocetka do kraha Treceg Rajha, Leni fon Rifenstal, pitali da li je videla kuda sve to vodi, Moc volje, i sl odgovorila je , brzo i lako, kazu – i sa osmehom, da je 90 odsto, i jos koji procenat vise Nemaca, verovao u pravedni i pobedosnosni hod Nemacke u svetlu buducnost, i znao, mogao da zna, jos ood „Kristalne noc i“, ako ne i pre, sta se cini ssirom Nemacke u vezi s „konacnim resenjem jevrejskog pitanja“. Da li se o tome nesto znalo u Beogradu, tokom rata, i posle, u slobodi i izgradnji.?.. Itd, itd. Nepregledan bi bio niz ocevidnih dokaza da su bezbrojni tkzv. dobri ljudi cinili, ili baz znali da se cine razne pa i najuzasnije rdjave stvari.. I. onda?.. Zivot ide dalje. Sto se ne zna, ili nece da zna – to je jedan oprobani, u coveka kao takvog chipovani oblik izbegavanja odgovornosti, pripadanja rodu i broju neposrednih pocinilaca zla. Koliko se u Srbiji zna i govori o sopstvenom stradanju(pr.Jasenovcu) a koliko o zlu koje je cinjeno u ime Srbije (pr: Srebrenica)?

  6. Za početak, zato što započinjete temu na sledeći način :“Da nije ubijeno 8372 ljudi, već „samo“ 1200, kao da su to džakovi krompira, a ne ljudi sa prekinutim životima i sudbinama? Da su blesavi Bošnjaci verovatno ubijali sami sebe, nevešto naskakajući na misteriozne rafale metaka?…
    U Hrvatskoj se bedno umanjuju (a u Srbiji prenapumpavaju) žrtve logora u Jasenovcu. “
    Zato što se ne kaže i u Srbiji se bedno umanjuju (a Bošnjaci prenapumpavaju) žrtve u Srebrenici?
    Vi sigurno sebi možete da opravdate zašto su Srbija i Srbi „bad guys anyway“.

    1. Da biste Vi mogli da se živcirate, jer stalno čitate i stalno negodujete, pa se čovek zapita zašto se uporno vraćate.

  7. Povucen ovim (Kissjuhasovim) tekstom, kao uvek veoma promisljenim, aktuelnim, recju odlicnim, pokusao sam i sam nesto da kazem. Moj lap-top je i sam hteo nesto da kaze, brljao je,, prekidao reci, recenice, a onda je sve to – nestalo! Uz sve pokuisaje da tekst („comment“) pronadjem – nisam uspeo . Onnd sam napisao ponovo ono sto sam prvo hteo, a sto se, rekoh, izgubilo.Na kraju, vidim oba, objavljena, jedan do drugog, prvi sa silnim greskama, drugi donekle isciscen. Od inspirisanosti autorovim tekstom nisamk zeleo da odustanjem, za ostalo se izvinjavam.

    1. U redu je, Vladimire. Kao i u životu, i Vaš tekst – kakav god bio tehnički – savršeno su razumeli oni koji su hteli da ga razumeju. Dobre namere ovde nisu „popločale“ put u pakao, naprotiv!

  8. Uvaženi pišče, dobri ljudi ne pravdaju loše stvari,jer da su dobri nikada ne bi mogli da pravdaju zločin,ma u kom broju se on iskazivao i ma sa kog područja on dolazio.Previše ste humani prema onima koji pomisle a kamoli javno izgovore „ali i oni su naše ..“ . Svi smo mi individue,odgovorni za sve dobro ili loše što učinimo u svom životu.Svi mi,za razliku od životinja,posedujemo mozak koji ima mogućnost razmišljanja da odvoji dobro od zla pa samim tim i odgovornost da ne podržimo ili pravdamo zlo.Nažalost,kada se moral i etika sistematski uništavaju u društvu naročito preko ekonomske bede,oportunizam buja a na površinu isplivava ljudski mulj a Čovek biva potisnut tom bujicom,prosto se ne vidi i ne čuje od jeka nanete prljavštine.Zna se ko pokreće taj mehanizam i podiže branu da se i Čovek potopi u toj,korak po korak,stvorenoj ljudskoj prljavštini.Samo što nijedan diktator sa svom svojom bulumentom ipak nije uspeo da ubije Čoveka,o čemu svedoči istorija.

  9. „Zašto dobri ljudi pravdaju loše stvari?“ , reče čovjek koji izjavi da je sasvim u redu američko nuklearno bombardovanje Japana, kao i NATO bombardovanje Jugoslavije… I on nekim studentima nešto priča i uči ih. Čemu?

Ostavite komentar


Dijalog

Bio Milo, i onda muk 10

Bio Milo, i onda muk

Dok je na svečanom otvaranju 58. Bitefa Milo Rau jedan od najvećih reditelja današnjice sa scene Opere i teatra Madlenianum govorio o tome da nam svima prete opasnosti kao što su ekološke katastrofe, da smo svedoci jednog drugog rata – ekonomskog rata koji pretvara čitave države u pustu zemlju, zemlju straha i tuge, publika ga je prekidala aplauzom, povicima „bravo!“ i „ua!“ pogotovo na pomen Rio Tinta.

Naslovna strana

Naslovna strana za 28. i 29. septembar 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Ognjen Radonjić, profesor

Iz Danasa u bolje sutra.