– Eto tako. Parada je protekla u savršenom redu, pokazali smo svetu da smo vojna sila za rispekt, „pincgaueri“ su delovali ko novi, razvukla sam kore za gibanicu… – premeće tako po glavi Dragica Nikolić dok s poslužavnikom na kojem zveckaju šoljice čaja hita ka predsedničkom salonu.


Tamo se trenutno nalazi kompletan državni vrh nazebao nakon kiše koja je padala u četvrtak popodne. Jedna kišica, međutim, teško može pokvariti raspoloženje pokislih funkcionera, koji u trenutku kada prva dama ulazi u salon ili imaju blago povišenu temperaturu, ili se zabavljaju produvavanjem nosnih šupljina, ili glasno kijaju.

– Samo da smo, aaaapćiiiihaaa, raširili kišobrane, vajka se Stefanović.

– Jel, pa da braća Kinezi pomisle da podržavamo revoluciju kišobrana u Hongkongu, oprezno će Gašić.

– Premijer zna šta radi, deco – smireni državnički glas predsednika Nikolića, koji na trenutak prekida čitanje Politikinog zabavnika, para salonski etar. – Pa nije On tek tako odbio kabanicu i kišobran. Zna On da narodu treba pokazati heroizam izvršne vlasti. He, he… moja škola.

– Bitno je da su nas kamere RTS-a ukadrirale onako pokisle poput crkvenih miševa, da prosti patrijarh Irinej, ljubazno će Tasovac.

– Evo čaja, gospodo, veselo cvrkuće Dragica. Oduševljenje. Zveket porcelana. Srkuti vruće tekućine. Iznenada, prijatnu atmosferu prekida vihor koji uleće u salon.

– Šta je? Dok ja rintam 25 sati dnevno 8 dana u nedelji, vi ovde lenčarite! Državni vrh ne trepćući gleda u Vučića, a onda Maja Gojković ispaljuje adut iz rukava: – Malko smo ozebli, šefe.

– Ozebli! A zašto ja nisam ozebao? E pa reći ću ti zašto, Majo. Zato što sam strogo zabranio organizmu da ozebe dok traju reforme. Zbog toga mi je Putin i čestitao na hrabrosti iza zatvorenih vrata. Mene u ovom trenutku više brine kako ćemo odbraniti tri boda u kvalifikacijama za PE. Čujem od Toleta da vesti iz Niona nisu sjajne a ja, poznato je, prezirem politiku dvostrukih aršina. Ako su nas onomad rebnuli zbog Đenove, neka sada njih po istom principu rebnu zbog drona. Pravdo, pravdo, isplivaš li ikada na površinu? Zato sam za svaki slučaj smislio lukav plan. Svi se po inerciji pretvaraju u uho.

– Čuli ste da nam u posetu stiže premijer Albanije Edi Rama. E pa zadržaćemo ga kao taoca sve dok nam UEFA lepo ne pripiše 3:0 za zelenim stolom.

– Zar će Edi doći u Beograd? – zapanjeno će Dačić.

– Možda i neće, ali je zato plan savršen. Obratite pažnju. Ramu ćemo kao tobožnjeg nosioca virusa ebole zadržati u karantinu tačno 21 dan. Zlatibore, jesi li nabavio ona svemirska odela?

– Jesam šefe, poslali Kinezi par komada, odgovara ko iz topa ministar Lončar.

– Odlično. Neka nekoliko mlađih: Vulin, Neša i Antić, na primer, navuku te skafandere, opkole Ramu na aerodromu i metnu mu toplomer pod mišku. U tom momentu neka mu neko iz RTS-a, može i onaj Palikuća iz Beogradske hronike, priđe i priupita nešto u stilu: „Da li imate temperaturu budući da dolazite iz Sijera Leonea?“ Naravno, taj deo će se iseći u montaži pošto, kao što znamo, Rama dolazi iz Tirane. Ostaće samo kadar u kojem jedan od lažnih lekara u skafanderu maše toplomerom koji pokazuje 39 sa 2. Režiju stoga obavezno poveriti Radošu ili Bjeli, ili obojici istovremeno, radi dramaturške uverljivosti.

– A kako da lažiramo temperaturu, šefe? – snebivljivo pita Lončar.

– Lako. Rami ćemo podmetnuti salatu od sirovog krompira koja provereno podiže telesnu temperaturu. A nju će mu u znak dobrodošlice, nakon intoniranja himni, ljubazno ponuditi Soraja i Stanija u srpskoj narodnoj nošnji.

U tom trenutku na premijerov mobilni stiže poruka.

– Rama odlaže posetu – smrknuto će V. nakon čitanja SMS-a. Ok, onda prelazim na plan B. Natankajte mi „Novaka Đokovića“, jer koliko večeras letim za Nion. Nek vidi UEFA da i mi drona za trku imamo!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari