Obećanje u koje je poverovao Ban Ki Mun bilo je samo priviđenje. Generalni sekretar UN, pozivanjem Irana među skoro četrdeset učesnika diplomatskog otvaranja sirijske Pandorine kutije, poremetio je već složene kockice.

Posle višednevnih diskretnih razgovora sa Asadovim ministrom Džavidom Zarifom oslonio se na „reč i jamstvo Teherana da će igrati pozitivnu i konstruktivnu ulogu, uz razumevanje osnovnog cilja“, što je pretpostavka saglasnosti da u nekoj budućoj sirijskoj prelaznoj vladi „punog kapaciteta“, kako je odranije predviđeno, učestvuju svi segmenti društva, znači i pobunjenici.

Ban se prevario ili je prevaren. Poziv je povukao pošto je Islamska Republika glasno saopštila da ne prihvata ono što je njen zvaničnik generalnom sekretaru rekao iza zatvorenih vrata. Iz Ujedinjenih nacija je rečeno da je „Ban Ki Mun duboko razočaran iranskim izjavama, koje uopšte nisu u skladu sa datom obavezom“.

Orkestrirano približavanje kraju skoro trogodišnjeg građanskog rata u Siriji – sa dosad najmanje sto hiljada mrtvih ili čak 130.000 i bar osam miliona izbeglih – posrnulo je pre no što je šaroliki sabor sukobljenih, zainteresovanih i dobronamernih i otvoren u Švajcarskoj.

Islamska Republika, u jezgru pobunjenih Sirijaca, u američkoj i zapadnim administracijama i kod mnogih analitičara, smatra se za gotovo presudno važan politički i materijalni oslonac predsednika Bašara Asada i četrdesetogodišnjeg porodičnog režima (preuzetog od oca Hafeza), koji nastoji da sačuva.

Razumljiv je otud bio napor da se Iran uvede u „normalne tokove“. Državni sekretar Keri o toj partiji kaže da Vašington prihvata Iran, ali samo ako Teheran potvrdi raniji sporazum (SAD i Moskve) da u prelaznoj sirijskoj vladi moraju da budu sve frakcije. Predstavnica Stejt departmenta je izjavila da poziv Ujedinjenih nacija „mora biti povučen“ ako Iran u potpunosti i javno ne prihvati ovaj unapred postavljeni kamen temeljac.

Moskva je, očekivano, tvrdila da bi izostavljanje Irana bio „neoprostiv promašaj“, jer pregovori nisu sedanje za stolom samo sa onima koje volite, nego i sa onima od kojih zavisi rešenje“, ali sada ministar Sergej Lavrov prihvata da „greška“ nije katastrofalna, kada će – po njegovom mišljenju – „povlačenje ponude u zadnji čas imati negativan uticaj na imidž Ujedinjenih nacija“.

Vašington je unapred odredio gusto sito za prolaz Irana i sam svestan bez koga se, ipak, ne može. Ali, ni dobrodošla naznaka olakšanja iz Teherana nije bila dovoljna da popusti u sirijskoj partiji. Agencije DPA i Rojters javljaju da je Iran počeo obustavljanje (prekid rada centrifuga) obogaćivanja uranijuma, za šta se po sporazumu sa „svetskom šestorkom“ i EU na šest meseci, smanjuju sankcije. „Ledeni breg počinje da se topi“, smatra Ali Akbar Salehi, šef Organizacije za atomsku energiju Irana. Vrednost predaha računa se na oko sedam milijardi dolara, preko oslobađanja zamrznutih iranskih računa, izvoza nafte, zlata i skupocenih metala.

Teškom mukom usklađena sirijska formula, posebno veštinom baš američkog i ruskog ministra spoljnih poslova, gutanjem iranske pilule našla se na daljoj proveri izdržljivosti i strpljenja. Keri i Lavrov su se još maja prošle godine složili kako da zaraćene pokušaju da privedu razgovoru.

Stvarni početak mirenja, licem u lice dva sirijska tabora treba u Ženevi da počne tek, posle uvodnog jednodnevnog masovnog, svojevrsnog ministarskog „mirovnog molebana“ u Montreu ili – kako je Ban Ki Mun rekao – „prikaza solidarnosti sa mirovnim procesom i sirijskim narodom“, a po najčešćim komentarima to je „uglavnom ceremonijalna manifestacija“.

Sirijska nacionalna koalicija, grupa u podeljenoj opoziciji, koja ima „leđa“ Zapada, jedva je pristala na odlazak u Švajcarsku. Nepopustljivo je protiv bilo kakve uloge sadašnjeg predsednika i njegovih saveznika u prelaznom periodu. Asad nije ništa manje istrajan. I u najnovijoj izjavi tvrdi da je mogućnost da Nacionalna koalicija obezbedi i jedno ministarsko mesto u novoj vladi – „potpuno nestvarna“. U intervjuu agenciji AFP najavio je da je verovatno da će se kandidovati za predsednika – treći put.

U zamršenom bliskoistočnom barometru, spletu pretnji, strahova i nadmetanja, sa stalnim refleksom na ostali svet koji pamti „odakle dolazi nevreme“ – kao malo vedriji znak – može da se razume odluka vlade Izraela da će krajem februara prestati da deli gas-maske stanovništvu. Po proceni vojske „naredba je rezultat smanjene opasnosti od hemijskog napada“. Provera potrebe za gas-maskama slediće krajem godine.

Ipak, Asadovi otrovi se pakuju, iranski uranijumski mlinovi se „hlade“, pa se i diplomatama pruža prilika da u Švajcarsku ne putuju samo na izlet, dok u Siriji traje pokolj, koji jedan cinični izveštač opisuje kao ring u kome, među istrošenim bokserima, nema pobednika.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari