Dugovremeni partneri u obaveštajnim poslovima, Turska i Izrael, upustili su se u žustru javnu raspravu ko je koga izdao u čuvanju i razmeni tajni, pošto je Vašington post iz pera svog uglednog kolumniste – pozivajući se na „upućene izvore“ – objavio optužujuće saznanje da je vlada Redžepa Taipa Erdogana prošle godine odgovarajućoj službi u Teheranu otkrila „identitet bar deset Iranaca , koji su u Turskoj održavali veze i sastanke sa izaslanicima Mosada“.

Odmah je ljutito iz Ankare uzvratio šef diplomatije Ahmet Davutoglu: „To je samo prljava kampanja, neistina i propagandno gađanje blatom.“

Izraelski dnevnik Jidiot aharonot pod naslovom „Turska izdaja“, iz Tel Aviva zapaža tišinu vlade u Jerusalimu, ali „kao pred grmljavinu, uz brojne navode neimenovanih zvaničnika, koje potvrđuju navode novina iz Vašingtona“.

Dani Jaton, general u penziji, koji je u aktivnoj službi više godina proveo na čelu Mosada, sada je novinarima objasnio kako mu se čini da je Izrael smanjio svoju obaveštajnu razmenu sa Turskom, posle „pucanja“ srdačnih odnosa 2010, kad je u međunarodnim vodama presretnut turski brod „Mavi Marmara“ sa humanitarnom pomoći za Gazu, uz ubistvo devet turskih aktivista.

Otada je poremećen svojevrstan strateški savez dve značajne nearapske države na Bliskom istoku, koji je trajao decenijama. Izraelsko-turska obaveštajna saradnja započela je davnog avgusta 1958, tajnim sastankom u Ankari tadašnjih premijera David ben Guriona i Adnana Menderesa. „Konkretan rezultat bio je čak sporazum o svestranim vezama između Mosada i turske obaveštajne agencije“, navode Dan Raviv i Josi Melman u knjizi „Špijuni protiv biblijskog bojišta dobra i zla“, štampanoj 2012. Vašington post dodaje da je temelje prakse uspostavio Ruven Šiloa, prvi direktor Mosada, kao deo – kako je nazivao „strategije periferijskog saveza“ jevrejske države, uz dopunski detalj da su „ovim partnerstvom Izraelci Turcima obezbeđivali trening u špijuniranju, ironija je, takođe i Irancima, sve dok 1979. nije oborena šahova vlada“.

Dejvid Ignejšis, veoma poštovani američki analitičar u medijima i pisac, ukazuje da je spor dvojice premijera, Erdogana i Netanijahua, sa svim pratećim pojavama, „primer kaleidoskopskih promena koje su izvesno pred nama na Bliskom istoku: Amerika, Izrael, Iran, Saudijska Arabija, Egipat i dugi istražuju drugačija savezništva i bore se da pronađu ravnotežu – javno ili prikriveno“. Najnovije otvaranje karata u špijunskoj igri u Ankari vide – prema viđenju lista Hurijet – kao medijski napad, moguće, „sa Izraelom u pozadini“. Šef diplomatije profesor Ahmet Davutoglu u intervjuu TV Kanal 7 poručuje da Turska „nije zemlja u kojoj druge obaveštajne službe mogu da deluju udobno i bezbrižno“.

Upućeni general Dani Jaton ipak tvrdi: „Sa potpunim znanjem Turaka, mi smo koristili njihovu teritoriju da bismo vodili obaveštajne operacije, a informaciju koju su prosledili Iranu pre oko godinu dana, mogli su da pribave od Izraela mnogo ranije.“

Fajnenšel tajms, istovremeno, postavlja „šire pitanje“ ili čak iznosi sumnju da li se Turska, koja je član NATO već šezdeset jednu godinu, „napušta društvo Zapada“, uz savet da saveznici treba da se s tim suoče. Londonski list ističe tri tačke koje navode na ovu pomisao: nagoveštaj o mogućoj kupovini raketnog odbrambenog sistema od Kine (zbog čega je Stejt department već prosledio „ozbiljnu zabrinutost“); nepouzdanost u odnosu prema sirijskim protivnicima Bašara Asada, uz naklonost ustanicima bliskim Al Kaidi i optužbu za „prodaju“ Iranaca, koji su špijunirali za izraelski Mosad.

Podizanje temperature prati i hlađenje od pregrevanja. „Isuviše je rano za konačni zaključak“, oprezan je FT. „Ugovor o kineskim raketama tek treba da se sačini, a priča o povezivanju Ankare sa Pekingom je naduvana; upravo je granatirana grupa Al Kaide na sirijskoj teritoriji; optužba o izdaji izraelskih agenata je nedokazana, a kako Turska nikad nije bila podređena iranskom susedu, već je istorija tekla, pored bliskosti, i u međusobnim sumnjama, sve upućuje da za Ankaru vrede njena zapadna savezništva, a tek akcije – ne reči – biće ono što se broji.“

Ankara, i pored svega ostaje „model partner“ za SAD, veruje većina upućenih.

Kad je o opreznosti reč – zabeležio je Jerusalim post – „turske vlasti su prošlog leta držale u pritvoru sokola kliktavca, pod sumnjom da je doleteo da špijunira za Izrael“. Ptica je oslobođena pošto je detaljan pregled rendgenskim zracima pokazao da je nije opremljena obaveštajnim uređajima. Soko je izazvao sumnju pošto je nosio prsten broj E-24311, stavljen na nogu u kibucu Nir David, pa su ga turski seljaci kao sumnjivo lice uhvatili i predali vlastima.

Kliktavac je vrsta omanjeg sokola. Ptica je posle istrage odletela, putevi špijuna se još istražuju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari