Između uverenja Sirize da „postojbinu demokratije brani od omče kreditora, koji traže kolonijalnu pokornost“ i većine u evrozoni, gde prizivaju „više logike, a manje ideologije“, a najglasniji kritičari atinske vlade čak smatraju da se Grčka drži „strategije kamikaze“, provalija je, čini se, još nepremostiva, a neizvesnost potpuna.

Jedan finansijski sajt je postavio merač vremena, koji odbrojava dane, sate i sekunde kad će grčka kasa potpuno presušiti, ne dođe li do još nezamislivog obrta i olakšanja. Ako se ništa ne pomeri, postojeća terapija „trojke“ završava se 28. februara, bez daljeg leka.

„Krvarenje“ grčkih banaka je po priznanju dobro upućenih domaćih eksperata u ovom času nesavladivo: dnevno povlačenje depozita je 400 – 500 miliona, što znači da će novca biti još četrnaest nedelja, ako Evropska centralna banka ne pruži posebno „veštačko disanje“, već korišćenu pozajmicu za nepredviđene slučajeve. Sem zbrinjavanja ulagača, država ove godina mora da otplati 22,5 milijardi evra duga, četiri već u martu, a najviše u junu, julu i avgustu. U uglednom dnevniku Katimerini, uoči briselskog propalog traženja zajedničkog imenitelja, kolumnista Aleksis Papahelas pažljivo je pokušao da uputi u prilike na helenskom horizontu:

„Kako dani prolaze, dileme sa kojima se suočava premijer Cipras postaju jasnije. Pregovori će se okončati, ako ne u ponedeljak, onda par dana kasnije. Cipras će ili postići kompromis oko modifikovanog programa i sa „trojkom“ pod drugim imenom ili će ući u bitku do samog kraja. Ovo drugo znači biti pripremljen za telefonski poziv i upozorenje Marija Dragija, koji predstavlja čeličnu pesnicu evrozone, da će Evropska centralna banka preseći vanrednu likvidnost grčkim bankama, ukoliko sporazum nije napravljen. Ovakva pretnja je već upotrebljena protiv Kipra i kod primoravanja Grčke i Irske da potpišu program za spasavanje. Jedna je stvar čitati o tome, a sasvim drugo to iskusiti. Grčka nema moćne saveznike u Evropi, što je bilo vidljivo na prošlom samitu Evrogrupe i EU. Stvarna alternativa za rešenje (obezbeđenja) sredstava ili trajni geopolitički savez nije na vidiku… Pred Ciprasom će biti da odluči da li želi da bude levičar, kao što se predstavio odmah posle izbora, ili da otvori oči pred realnošću. Treba da odluči da li će napusti status simbola globalne levice ili napravi kompromis sa ulogom ponešto nekonvencionalnog predsednika vlade zemlje u krizi. Ako izabere realizam, možda će mu biti potrebni saveznici kakve ranije nije razmatrao. U svakom slučaju, vreme odluke se približava. Pred izbore premijer je jasno rekao da je za evro, ali „bez daljih žrtava i patnji naroda“, što može da se tumači na različite načine. Nadajmo se da će Cipras izabrati putanju odgovornosti pre nego stazu simbolizma.“

Jedno ispitivanje raspoloženja pokazuje da je osamdeset odsto Grka za ostanak u evrozoni, da samo nešto manje podržava vladu, a solidna trećina je i za borbu do poslednjeg daha. Vatreni ministar finansija Varufakis, koliko je ljubitelj brze vožnje na motociklu, nije manje žustar ni na političkoj stazi. U članku u Njujork tajmsu je napisao da „ne vodi akademsku igru“ i ne blefira: „Crta koju smo predstavili je crvena i nećemo je preći. Siriza jaše na talasu simpatija kod kuće, koje dobacuju daleko preko izborne baze. Galup pokazuje podršku četiri petine naroda da vlada ne popusti Briselu, a to znači da će partija (Siriza) vladati apsolutnom većinom u parlamentu, ako bude novih izbora.“

Sigurno je da Ciprasu predstoji suočavanje i sa različitim stepenima, ili bar shvatanjem patriotske revolucionarnosti, koliko sa samim sobom, toliko i preispitivanje u sopstvenom frontu. Svakako da nema sumnje u pobednički polet i jedinstvo, ali u politici uvek dođe i naknadno sabiranje.

U ponuđenom, a iz Atine odbijenom, evropskom papiru smirenja – otkriva insajder Telegrafa – pisalo je da „grčke vlasti ukazuju na nameru da uspešno završe program, uzimajući u obzir nove vladine planove“. Tu je rečenicu Varufakis ljutito precrtao, uz napomenu da je u predlogu dalje bilo navedeno kako Grčka „mora da nastavi poresku politiku, privatizaciju, reforme tržišta rada, finansijskog sektora i penzija, uz budžetski višak – propisan od trojke – od 1,5 odsto BNP u 2014, tri procenta 2014. i 4,5 sledeće godine“. Ovo bi sprečilo Sirizu da ispuni svoj program blagostanja i ukidanja siromaštva. Vlada traži da budžetski višak iznad 1,5 odsto BNP bude zamrznut, kako bi mogla da odreši kesu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari