Nesavladivo 35-godišnje iransko-američko nepoverenje, netrpeljivost i neprijateljstvo povremeno prate sveže naznake o skrivenim diplomatskim dodirima, koje se odmah sa obe strane žustro odbacuju ili pokazuju kao nepouzdane.

Demantovano je i najsvežije saznanje pouzdanog londonskog Tajmsa, obogaćeno detaljima, koje su preuzeli mnogi mediji širom sveta, da su „iranski i američki zvaničnici razmatrali mogućnost otvaranja trgovinske misije SAD u Teheranu, ukoliko se do 24. novembra postigne sporazum o nuklearnom programu Islamske Republike, što bi značilo i brže ublažavanje i ukidanje sankcija“.

Tajms je čak nagovestio, pozivajući se na „anonimnog iranskog vladinog savetnika“, nastavak razgovora tokom nedelje u Bakuu, u Azerbejdžanu, a Džeruzalem post prenosi i da se „pažljivo izabrani timovi sastaju već neko vreme, paralelno sa nuklearnim pregovorima, koncentrišući se i na alternative, poput kancelarije za kulturu, namenjene čisto akademskoj razmeni“.

Vestnik Kavkaza, koji se predstavlja kao sajt o tradicionalnom i savremenom životu regiona, razjašnjava iz prve ruke: „Mohamed Reza Sadžalipur, funkcioner na čelu Svetskog trgovinskog centra u Teheranu, kaže da je informacija o tajnim razgovorima Irana i Sjedinjenih Država u Bakuu, objavljena u Tajmsu – netačna. Izjavio je da su vesti da on vodi iransku delegaciju, da Amerika planira da otvori trgovinsku misiju u Therenau, takođe pogrešne. I Ambasada SAD u Azerbejdžanu je odbacila sve ovo.“ Isto je, uzgred, žurno učinio i Stejt department u Vašingtonu.

Pouzdanije tragove iz prethodnih dana pratio je Volstrit džornal, kad je otkrio da je američki predsednik Barak Obama poslao pismo ajatolahu Hamneiju, „navodeći da je borba protiv Islamskog kalifata na prostoru Iraka i Sirije zajednički interes dve nacije“, ali – uz dodatno nagađanje štampe – da će saradnja Teherana i Vašingtona u tome zavisiti od postizanja sporazuma o iranskom nuklearnom programu. Telavivski Haarec primećuje da je uz objavljivanje ove poruke u Teheranu, Ali Horam, savetnik ministra spoljnih poslova Mohameda Džavada Zarida, rekao dnevniku Ashark al avsat kako je „pismo promenilo pristup iranskih lidera gledanju na SAD kao ‘velikog satanu’, a i prema mogućnosti postizanja atomskog dogovora“.

Još jedan „sudnji dan“ u odnosima Amerike i većeg dela sveta sa Iranom treba da bude 24. novembar u Beču, kad je ranije utvrđeni rok za trajan sporazum stalnih članica Saveta bezbednosti UN (i Nemačke) i Teherana. U decenijski nedovršenoj partiji „atomskog raščišćavanja“ dvodnevni vikend u gostima kod sultana Kabusa u pustinjskom miru Omana poslužio je kao završna predigra, diplomatsko opipavanje na zavidno visokom nivou: u Muskatu je razgovarao šef iranske diplomatije Mohamed Džavad Zarif sa američkim državnim sekretarom Džonom Kerijem i baronicom Ketrin Ešton, izaslanicom Evropske unije. Agencije su, oslonjene na škrte izjave učesnika, izvestile da je „učinjen minimalan napredak“ i da u „teškom poslu“ (Kerijeve reči) nema posebno uočljivog znaka približavanja.

Još je nesavladiva prepreka ključ za iransko ograničavanje obogaćivanja uranijuma, koje će moći pouzdano da se kontroliše, kao i pregled svega što može da upućuje na „potencijalni put u pravljenju atomske bombe“, a uzvratan korak je bilo postepeno poništenje sankcija SAD, EU i UN, kojima je izložen Iran. Teheran je postojan o svom objašnjenju da su sve njegove nuklearne aktivnosti „isključivo mirnodopske i služe medicinskim i energetskim potrebama“.

Sporan je i rok upotrebe konačnog rešenja. Pregovaračka grupa P5+1 (Britanija, Kina, Francuska, Rusija, Sjedinjene Države i Nemačka) su za deset godina, dok Iran govori o samo pet. Ali Vaez iz Međunarodne krizne grupe ukazuje na – beleži AFP – „potrebu za hrabrom političkom odlukom, a kako se čini, nijedna strana nije prinuđena na takav korak sve do dvanaestog časa“. Prošli put kalendar je promašen u julu. Čini se da će tako biti i u novembru. Ali – uteha nepopravivih optimista – nijedna strana nikad nije nagovestila da će možda napustiti ovo prilično začarano kolo.

U pažljivom traganju za domaćinskom željom za simboličnoj podršci dobrom ishodu, štampa prenosi fotografiju omanskog ministra spoljnih poslova Jusufa bin Alauija, koji je baronicu Ešton pozdravio poljupcem u obraz, pred prilično zbunjenim Kerijem i Zarifom, ali i uz različite komentare – pohvalne simboličnom doprinosu miroljubivosti i osude „neodgovarajućeg ponašanja“ – kako to čine i arapski tviteraši. Na redu su pravi akteri.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari