Kada agresija dugo traje, gubitništvo se pretvara u bolesno stanje. Psihologija mase patologizuje svoju ovisnost o novcu, kupovini, potrošnji i lažnim materijalističkim slikama. Scene sa papirnatim kesama punim robe su ponuda lažne sreće iz filmova.

Na ovakvu vrstu ponude pošten čovek mora da se aklimatizuje. Potentni komercijalisti jačaju, ali je velika tajna zašto su i oni nezadovoljni. Isceđeni kapital je neinventivan, njegova nemoć zasnovana je na jednom smeru: jedni da imaju, drugi da budu! Ekonomija bez alternative svoju satisfakciju traži u legalizaciji nepravde. Osuditi nekog da je nesposoban znak je loše raspodele zajedničke sudbine. Ekonomiju, ma kako se to nazivalo, treba socijalizovati. Gandi je govorio da je najveća agresija stvarati siromašne.

Čovek u dobu agresivne ekonomije po ceo dan radi, najčešće, zarad drugih. Zbog toga on ne može da zaradi za sebe i svoju porodicu. Menadžeri ga ubeđuju da je to znak uspeha. Ali nije problem ove ekonomije u radu, već u boljoj raspodeli profita. Jednom menadžer uvek menadžer. Njihov jezik je lažan i celokupna studija sastoji se od – Otimati! I to legalno! Silom koja nikog ne moli.

Dobro, možda nije loša ideja o privatnoj svojini, ali neka i smrt nešto kaže o tome. Naš nobelovac veli da tamo bogatstvo odnosimo samo u jednoj šaci, pa zar onda ne bi bilo dijalektički da se privatni kapital integriše i uopšte na dobrobitni račun svih. Možda privatna može da bude kuća, okućnica, nameštaj, odeća, automobil… a novac, institucije, kulturna mesta zajednički particip. Tada bi zasigurno bilo viška za sve. Ne bi bilo prevage nad prirodnim artiklima koji danas žive samo za račun ekonomije, a ne i humanosti. Za predmete napravljene iz interesnog lagera moglo bi se reći – Žive brzo, kratko i umiru kao lep leš. Zbog toga je slobodnom tržištu hitno potrebna alternativa vitalne hrabrosti. Ne treba krasti od planete, vazduha, vode… bližnjeg… Jer, to onda postaje savremeni makroizam, a potrošači kao prostitutke. Radiš, a neko dođe i samo ti pokupi zaradu.

Savremeno društvo nema sakralnosti. Ni najsavremeniji deterdženti ne mogu oprati glad čoveka za nagomilavanjem materijalnog stresa. Ekonomija će i dalje divljati bez intelektualnog usmerenja.

Ekonomija za sve!

U duši sam kosmopolita, mondijalista… i kad volim svet, volim i Evropu, kad volim Evropu… volim i svoju zemlju. Samo je sretan onaj koji je smirio nagon da uzima od drugih. Na svaki način zavući ruku u tuđi džep znak je građanskog društva. Opa…

Agresivna ekonomija još više će dehumanizovati svet. Izvor agresije je u pohlepnom kapitalu. Ekonomski arhipelazi gurnuli su čoveka u bedu i jad. Kako svet napreduje, ja sam udaljeniji od njega. Naspram ekonomskog sveta moja naivnost dostiže kulminaciju. Očito, svet se pogoršava. Porodica bistrih potoka, najprirodnije, propali je projekat u odnosu na zahuktali ritam nehumane ekonomije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari