Ne poslušaše naše savete, više puta ponovljene u ranijim kolumnama. Onim čiji je moto pesmica: „putarska je tuga pregolema, posla ima, naših nigde nema“.

Sve povodom državnih kredita Kine i Azerbejdžana za izgradnju auto-puteva i mostova. Tada smo rangirali modele prema efikasnosti i multiplikatorskom dejstvu na privredu i BDP (bruto domaći proizvod), čiji je rast premijer javno proglasio za svoj najveći prioritet „u snovima i na javi“. Pa smo rekli:

Pod jedan koncesije, kojima jednim udarcem „ubijamo dve muve“. Izgradi se auto-put tuđim parama (i sa našim putarima, jer strani investitori kad grade svojim parama, biraju najjeftinije), „stranci“ rizikuju u prvim godinama dok se sve „razradi“, posle 20 godina sve je naše. Razrađeno i uhodano. Na drugom mestu je tender za kreditiranje od strane stranih i domaćih banaka i institucija – Svetska banka, EBRD (Evropska banka za obnovu i razvoj), EIB (Evropska investiciona banka i drugi, pa tender za izvođenje radova, pa naši putari).

Tek na trećem mestu su međudržavni ugovori, gde države direktno ugovaraju, pa pošto prethodno „skinu kajmak“, našim putarima ostanu „mrvice“. Drugim rečima, samo u slučaju koncesije nema povećanja javnog duga, ali ni prihoda od putarina 20-ak godina. U drugom i trećem slučaju povećava se javni dug, ali zato on i postoji, jer je multiplikatorski efekat auto-puteva i brzih pruga dokazan i nemerljiv (pokreće se domaće građevinarstvo i industrija i drastično podiže investicioni potencijal). Ako je treći model (međudržavni ugovori) bio povoljan i poželjan u prvim godinama svetske ekonomske krize, kad su kamate bile 5-6 puta veće nego danas, a banke i finansijske institucije žestoko uzdrmane i posledično uzdržane i rezervisane, sad je „druga pesma“. Kamate su minimalne (često i „nulte“), para ima, pa je drugi model eksternog zaduživanja putem tendera, očigledno povoljniji od trećeg, direktnih državnih ugovora. Ne samo u pogledu ponuđene cene (jer bi naši putari sigurno bili jeftiniji) i kamata, nego pre svega što bi naši putari sa svetskim referencama dobili posao (ako su „preživeli“ dosadašnje Kineze, Austrijance i Azerbejdžance).

Potpuno identično našoj kolumni je na novinske vesti da Kinezi neće koncesiju za rekonstrukciju pruge Beograd – Budimpešta, nego opet državni ugovor, pre neki dan u Danasu rezonovao ugledni profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu. Potvrda, da osim struke (podsećamo da sve ovo pišemo zbog jadikovanja „putara“ o tome šta ih je snašlo), i nauka misli isto kao naša kolumna. Zašto direktni „kineski“ ugovori i naši putari na „kašičicu“, a ne javni tenderi (i za pare i za izvođače) i naši „putari“. Kad već „braća Kinezi“ neće koncesije. By the way, slično kao i kod „NIS-a i Rusa“, kako to da „mali brat“ daje ustupke i čini benefite „velikom bratu“. Zar ne bi trebalo da je obratno. Zašto Kinezi, ako pored ekonomskog interesa hoće i da nam pomognu, ne ulaze ni u jednu koncesiju. Ako smo im već „bliski prijatelji“ i strateški partneri u ovom delu regiona i Evropi, zašto ne veruju u nas. Pa da nešto izgrade svojim parama. Nego „sigurica“. Kredit kineske banke, pa iz njega pare za kineske izvođače i u „trećem pozivu“ (ono što ostane) našima. NJima „i jare i pare“ (kredit i ugovor o izgradnji), nama malo para i svi rizici. Čim neće koncesije, ili nam generalno ne veruju, ili su projekti nerentabilni. Što nam onda to ne kažu.

Dakle, nema koncesija, nastavljaju se državni ugovori. Obilaznica oko Beograda preko 200, auto put Beograd – Obrenovac preko 200, pruga Beograd – Budimpešta preko 300. Sedamsto i kusur miliona evra, dok si rekao „piksla“. Sve na kredit i sa malim šansama za naše putare. Umesto da „procvetaju“ uz ove nove kapitalne projekte, oni sve više „venu“. Neće još dugo opstati bez „svojih“ auto-puteva i pruga.

Na kraju ipak jedno ohrabrujuće „ali“. Možda su naši „putari“ svesno žrtvovani i upućeni da prežive od rekonstrukcije državnih i lokalnih puteva i poslova u inostranstvu zarad „viših interesa“. Oni da „krpe“ rupe, da bi Kinezi zakrpili domaće „crne rupe“. Nismo ludi da rizikujemo i preuzimamo koncesije, daćemo vam kredite i graditi puteve i pruge, a revanširaćemo se sa preuzimanjem Železare Smederevo i RTB Bora. Možda i Azotare ili Resavice. Očistite im bilanse i otpišite dugove, pa dolazimo. Ako je tako, sve im opraštamo. Uz uslov da potpišu da će ostati makar onoliko godina koliko ćemo mi potpisati i dati prvoklasne garancije kineskim bankama za auto-puteve i pruge.

Autor je ekonomski analitičar  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari