Dragoljub Draža Petrović kolumnaFoto: Radenko Topalović

Dragi dnevniče i dragi Nacionalni dnevniče TV Pink,
rekli su nam da u petak treba da idemo u Jagodinu na izlet da obiđemo prirodne lepote naše zemlje, a sve prirodne lepote naše zemlje koje tamo budemo videli napraviće jedan veliki pokret u kome će se naći i najveća prirodna lepota naše zemlje, predsednik Vučić.

Prirodno je lep ko da ga je smislila veštačka inteligencija. Zato ga i volimo.

U pozivu je pisalo da u Jagodini ima Zoološki vrt i da tamo, ako stignemo ranije, možemo videti slonove, žirafe i majmune, a mi smo takvi neki ljudi da ne možeš da nas odvojiš od kaveza s majmunima.

Sem od kaveza s majmunima, nas ne možeš da odvojiš ni od televizora, po ceo dan gledamo Pink, Hepi i TV Informer, čime nadoknađujemo one dana kada ne možeš da nas odvojiš od kaveza s majmunima.

Mnogo volimo majmune, dragi dnevniče i dragi Nacionalni dnevniče Televizije Pink.

Kada smo stigli u Jagodinu, na veličanstven skup, negde na periferiji meštani su nas dočekali razdragano sa transparentima: “Časni skupe, j…. te u dupe”.

Divni ljudi Jagodinci.

Prvo smo tražili klozet. Put je bio dug, a vozač nam nije dao koristimo onaj autobuski klozet, rekao je: “Oćete ja da čistim

Vaša g.…! Jesam vam rekao da ne žderete te sendviče ko nenormalni, proteraće vas”.

Divan neki čovek.

Klozeta u Jagodini nema, nego smo se sakrili iza neke zgrade, a onda su nas meštani sa terasa zgrade gađali, jedna žena je vikala: “Idite pos… se Vučiću u krilo!”

Divni Jagodinci.

Baš nas je usralo da dođemo u ovaj divni grad gde nas svi vole.

Bar da je gospodin Palma živ, pa da nas neko dočeka sa lebom, solju i kik-bokserima. Samo najbolji odlaze, pa je otišao i Palma, koji je sad na jednom boljem, na jednom lepšem mestu, u raju, gde ima bunga-bungi žurki po ceo dan. Blago njemu.

Klozet smo, dragi dnevniče, odgodili do daljnjeg, do prve zgodne prilike, jer kad je predsednik jednom u Skupštini mogao da izdrži 14 sati bez klozeta, možemo i mi.

Jedino je naš drug Pera rekao da mi nastavimo dalje na miting u centar Jagodine, a on ide da nađe klozet ili da se sakrije iza neke zgrade gde nema meštana na terasama, jer Pera ne može da izdrži dugo ko predsednik, al, rekao je Pera, da nikome to ne kažemo, da ga ne izbace iz stranke.

Otišli smo i ostavili Peru da traži bezbedan klozet.

U centru Jagodine je mnogo lepo. Od prirodnih lepota naše zemlje videli smo Simu Spasića. Prirodno je lep ko da su ga rodile dve veštačke inteligencije.

Prvo je pričala neka žena, pa je onda pričao neki student sa prosekom 10 i posle neki lekar čiji prosek nisu rekli.

Onda se na bini pojavila naša najveća prirodna lepota.

Predsednik je visok skoro ko naš BDP, odmah smo primetili kada se vaspostavio pred nama.

Predsednik je počeo je govor tako što je rekao da je Srbija napadnuta sa svih strana, najviše su nas napali studenti i srednjoškolci, koji su, kolko smo shvatili, gori od Turaka i dobro je nismo mnogo išli u školu, jer bi i nas vrbovali da napadamo našu zemlju sa svih strana.

– Dokle će ovaj da sere? – pitao me vođa puta iz našeg busa.

– Ko? Predsednik!? – pogledao sam ga.

– Ma jok, bre, Pera, vidiš da ga još nema! – kazao je vođa puta.

Osvrnuo sam se oko sebe, Pere još nije bilo.

Predsednik je još rekao da će da bude pokret pristojnih ljudi kakvi su na primer vanstranačke ličnosti Vučićević J. Dragan, Mitrović Željko i drugi pristojni ljudi koji će da upristoje ove nepristojne koji napadaju Srbiju sa svih strana.

– Dokle će ovaj da sere? – pitao me vođa puta iz busa.

– Ko? Predsednik!? – pogledao sam ga.

– Ma jok, bre, Pera, vidiš da ga još nema! – kazao je vođa puta.

Osvrnuo sam se oko sebe, Pere još nije bilo.

Predsednik je još rekao da studenti povraćaju na srpsku zastavu, nisu pristojni ko mi. Kada smo dolazili, jednoj gospođi se povraćalo zbog majoneza u sendviču, ali je ona sklonila srpsku zastavu koju je nosila i ispovraćala se kroz prozor.

Predsednik je još rekao da će da bude mnogo lepo živeti Srbiju kada proteramo studente i srednjoškolce, advokate, profesore, novinare, inženjere, Jovu Bakića, Slobu Georgieva i Šolaka.

– Dokle će ovaj da sere? – pitao me vođa puta iz busa.

– Ko? Predsednik!? – pogledao sam ga.

– Ma jok, bre, Pera, vidiš da ga još nema! – kazao je vođa puta.

Osvrnuo sam se oko sebe, Pere još nije bilo…

Sve se onda završilo. Predsednik je mahao neispovraćanom srpskom zastavom. Pere nigde nije bilo. Neki se džambasi kleli da su kod Sombora sreli jednog tipa koji je bio isti on…

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari