Teško je biti voljen među idiotima – kaže prorok Muhamed na karikaturi iz Šarli ebdoa. E moj Muhamede, burazeru, nije mnogo lakše biti voljen ni među Srbima – u to se uveravamo već godinama, iz minuta u minut. Kad Srbi nekoga vole, onda je to pedesetjednoprocentno i traje otprilike oko deset godina u kontinuitetu. Istina, znatno kraće od 1436 hidžetskih godina, ali zna biti fanatičnije.

Početak islamske vere jeste onaj dan pre kada je prorok Muhamed prešao iz Meke u Medinu.

– I nemoj neko s tim da se zajebava – rekao je, valjda, prorok Muhamed svojim sledbenicima, što su neki od njih shvatili preozbiljno.

Kod nas je, izgleda, sve počelo onog dana kada je Vučić prešao iz Srpske radikalne u Srpsku naprednu stranku.

– I nemoj neko s tim da se z…… – rekao je, valjda, Vučić svojim sledbenicima, s tim što su oni svi skupa to shvatili preozbiljno. Uključujući i autora sentence: „nemoj neko s tim…“, kome prelazak iz radikalne Meke u naprednu Medinu nije promenio shvatanje po kome svako ko zeza reforme ima status inostranog plaćenika & domaćeg izdajnika, a ponekad i inostranog izdajnika & domaćeg plaćenika. Te samo čekamo dan kada će neki fanatični sledbenik reformi, sa natpisom: „Je suis Šarlatan“, upasti u redakciju Danasa sa namerom da zadavi Koraksa. Koji, srećom, retko dolazi u redakciju.

– I ne piše se Šarlatan, nego Šarli – odmah bi ga ispravile naše uvek budne lektorke.

Reforme su ovde proglašene za „Kuran“, mada sve češće liče na jednu sličnu reč. Te postoji opravdana bojazan da se neko ne doseti, pa da se sa svake više zgrade, pandana reformske džamije, bar triput dnevno imaju preko razglasa čitati delovi iz premijerskog ekspozea sa sve pripadajućim kineskim mudrostima i veberizmima. Kao što mujezin sa džamije poziva na namaz, tako bi i ovde pozivali na namaz. Mada naš premijer od svih namaza najviše liči na onaj Dijamantov stoni margarin koji se u sve meša.

Međutim, umesto poziva na namaz, neko se dosetio konferencija za štampu. Premijerove konferencije za štampu direktno se prenose češće nego mečevi Premijer lige i Kalča zajedno, i to na bar dve televizije istovremeno, pa prosečan korisnik kablovske ponekad ima dojam da Pink i Studio B non-stop repriziraju jednu te istu niskobudžetnu osavremenjenu verziju „Boljeg života“, gde glumi samo Giga Moravac, dok su ostali likovi izbačeni zbog štednje. Pažljivi pratioci tog serijala, pak, znaju da nisu u pitanju reprize, već glavni lik u svakoj epizodi označi novo sumnjivo lice za medijski odstrel.

– Teško je biti voljen među reformatorima – shvatio je ovih dana i mister Davenport, kada je sa jedne takve konferencije doznao da je ovlašćeni distributer donacija za kočenje reformi.

EU, shvatili smo iz tog najnovijeg premijerovog dramskog nastupa, finansira kočenje reformi jerbo postoji bojazan da Srbija ovim reformskim tempom već dogodine ne pretekne Nemačku, Norvešku & Švedsku. Ali naš premijer, osim što je prorok, ima fabrički ugrađen anti kočioni sistem pa ih odmah provali. Ne samo te likove što koče donacijama, već i ove što organizovano koče karikaturama, humoreskama, člancima i TV emisijama.

I mada je još Isus rekao da niko nije prorok u svom selu, jer su ga iz njegovog meštani izbacili, u Srbiji je suprotno – ovde proroci najbolje prolaze baš u svom selu. Odakle ih obično najure tek za desetak godina, kada shvate onu staru narodnu: „Sve je to isti Kuran“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari