Stigne mi juče popodne u trenucima krize inspiracije za ovu kolumnu spasonosni SMS iz Informera:

„Poštovani, šta je to što, prema vašem mišljenju, izdvaja Zoranu Mihajlović od ostalih predsedničkih kandidata? Rekli ste da biste glasali za nju pod uslovom „da nije u SNS“, da li to znači da očekujete da do proleća ne bude više među naprednjacima? Hvala unapred.“

Na ovo inteligentno pitanje Informera odgovorim neinteligentnim SMS-om: „NJu izdvaja što se zove Zorana. A ja obožavam to ime. I moja supruga se zove Zorana“ – napišem, te na kraju udarim onaj smajlić koji namiguje.

Informer odgovori: „Hvala! Pozdrav!“

Odgovorim i ja Informeru: „Molim. Pozdrav“.

Naravno, razočaran što nema potpitanja, jerbo sam jednom prilikom sastavio pola kolumne na osnovu prepiske sa šarmantnom novinarkom Informera. Koja se iz nepoznatih razloga ne zove Zorana, inače bih i za nju glasao da se kojim slučajem kandiduje za predsednika Srbije. Pod istim uslovima kao i za Zoranu Mihajlović: da nije u SNS.

– Ali ja nikada nisam ni bila u SNS – vikala bi novinarka Informera, vanstranačka ličnost.

– Dokaži! – vikao bih ja, takođe vanstranačka ličnost.

Tako da dok nastaje ova kolumna željno čekam novi (današnji Informer) da vidim šta ima novo među naprednjacima, tačnije među Zoranom i naprednjacima. Ali, otkud ja tu?

Paaa, ovako: sve je počelo prekjuče kada su me u jednom intervjuu pitali: „Kada bi Zorana Mihajlović bila kandidat za predsednika Srbije, da li bi mogla da računa na Vaš glas?“

A ja odgovorio: „Ako ne bude kandidat SNS-a, mogao bih da razmislim o toj varijanti. U jednoj emisiji sam rekao da bi ona bila idealan kandidat opozicije za predsednicu Srbiju, pa je posle toga vrh SNS debatovao o toj temi, kako sam saznao, misleći da smo se ona i ja dogovorili. A nismo! Video sam je jedanput na snimanju ‘Ćirilice’ i nikada više“.

Uzgred budi rečeno, u toj emisiji gde sam je proglasio idealnim kandidatom za predsedničkog kandidata opozicije, nisam baš mislio skroz ozbiljno, nego sam lupio, onako čisto nešto da kežem, jerbo gostovanja po televizijama i služe da što više lupaš. Međutim, problem nastane kada kasno shvatiš da te emisije neko i gleda. A posebno je nezgodno kad shvatiš da te emisije neko i naučno analizira.

Recimo, premijer lično, kome je tada bilo sumnjivo, kako su mi javili izvori iz njegovog okruženja: otkud baš onaj, to jest ja, da to kaže za nju, to jest Zoranu? Mora da je u pitanju zavera sa elementima špijunske afere!

Možete misliti šta je tek sve bilo u maloj verskoj zajednici zvanoj Srpska napredna stranka kada je svojevremeno Olja Bećković izjavila da je Zorana Mihajlović najpristojnija osoba u SNS.

– Kako ona najpristojnija osoba u SNS!? Zar nisam ja najpristojnija osoba u SNS! – mora da je tog dana vikala najpristojnija osoba u SNS po sopstvenom ubeđenju, razmišljajući: otkud baš ona, to jest Olja, da to kaže za nju, to jest Zoranu?

Stiče se dojam da između premijera i Zorane postoji neka vrsta „večitog derbija“, što njega strašno nervira, a nju uopšte ne nervira.

Tako da jedva čekam pitanje u nekom sledećem intervjuu.

– Rekli ste da bi možda glasali za Zoranu Mihajlović? Zašto?

– Zato što se zove Zorana!

– Dobro, ali zašto ne biste glasali za premijera?

– Pa kako vam, bre, nije jasno: meni je omiljeno ime Zorana, a premijer se ne zove Zorana! Kapirate? On se zove Aleksandar!

I već unapred vidim naslov u Informeru: „Glasaću za Aleksandra kad se bude zvao Zorana!“

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari