Ta čudna reč ekspoze, veruje se u srpskom narodu, nastala je od reči poza. I svaki ekspoze, veruje prosečan Srbin, sadrži razne poze predviđene na liniji vlast – narod za naredne četiri godine.

I što je ekspoze duži, smatra se među lokalnim življem, to će biti više raznovrsnih poza.

Tako da pola Srbije smatra da je prvi ekspoze u istoriji sveta bila Kama sutra, veoma zanimljiva knjiga u kojoj se govorilo o boljem sutra.

Zatim je mandatar Vučić napisao nastavak tog epohalnog dela o boljem sutra, ali je njegova Kama sutra triput duža od originala. Što znači da nas čeka triput bolje sutra. U raznim pozama.

Vučićev ekspoze je bio toliko dug & zanimljiv da su građani imali zbrkane misli u pogledu njegovih najboljih delova.

– Meni se najviše svideo onaj deo ekspozea gde je premijer rekao da će se vlada boriti da niko u Srbiji nema klempave uši! – govorili su oduševljeni građani sa klempavim ušima.

– Meni se najviše svideo onaj deo ekspozea gde je premijer rekao da će svi građani koji prate izlaganje besplatno dobiti pampers pelene! – govorili su građani koji imaju bebe uzrasta od nula do dve godine.

– Meni se najviše svideo onaj deo ekspozea kada je premijer rekao: „Martinoviću, ne gledaj u telefon, vidim te!“ – govorili su građani koji vole nagle obrte u dramaturgiji, takoreći psihološke trilere.

E sad, to što nijedna od te tri impresije nije bila deo ekspozea – nego su se dešavale spontano, blagodareći stalnom prisustvu vazda inspirisanog vojvode Š. – dovoljno govori da je Vučićev ekspoze dosta sličan jednoj drugoj stvari, za koju nije bitna dužina. Već tehnika.

Vučićev ekspoze, dakle, nije mali, a nije ni tehničar.

Tako da se uporedna analiza svih srpskih ekspozea svela na ono banalno pitanje: „Čiji je duži?“ A kakvi ekspozei, takve i asocijacije.

Prvo je rečeno da Vučić piše ekspoze rukom, mada bi vest bila da Vučić ekspoze piše nogom.

Onda je rečeno da Vučić pola piše, pola Šarcu daje. Objašnjeno je, naime, da on piše, a onda to prekucavaju oni koji mogu da razaznaju njegov rukopis iz čega se zaključuje da su ekspoze prekucavali apotekari, osobe čuvene po tome što mogu da razaznaju čak i šta su lekari napisali na receptima.

– Šta je ovo? – uvek se pitate kada izađete od doktora i ta neizvesnost vas drži do apoteke.

A onda apotekar nonšalantno baci pogled na recept i kaže: „Baktisuptil! Lepo piše“.

Potom je rečeno da premijer piše ekspoze u svesci na kocke. Mada bi vest bila, recimo, da premijer piše ekspoze u notnoj svesci, pa ga onda stručnjaci za note prebacuju u koncert za violinu za orkestar, koji će ceo ekspoze odsvirati u sali narodne skupštine. Što bi svi lakše podneli, sem Dačića i Palme.

I na kraju je otkriveno da ekspoze ima 450 strana, ali se ispostavilo da su i apotekari jedva uspeli da razaznaju rukopis na 390 strana, pa je prekucano svega 60 strana.

– Šta ovde piše? Baktisuptil? – stalno su apotekari zvali premijera radi konsultacija, a on mi je odgovarao: „Kakav, bre, baktisuptil? Piše: širiti bakterije optimizma!“

– Visok je dva metra, ogroman je, svi zubi su mu gvozdeni… Takav ekspoze nije viđen – prenosilo se mesecima s kolena na koleno, od usta do usta, diljem Srbije, dok na kraju premijer pre neki dan nije pročitao ekspoze, koji najviše liči na interni informator Srpske napredne stranke. Sa elementima Kama sutre.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari