Mlade novosadske „skvotere“ vojna policija je isterala iz napuštene kasarne „Arčibald Rajs“ jer je, kao, zgrada u vlasništvu Vojske, dočim je, Aleksandar Jovanović predsednik novosadske opštine, uveren da je ista bila i ostala – gradska. Aktivisti, zakratko u umetničkom posedu ovog zdanja, međutim, tvrde da je ona, kao i većina društvene imovine, u baštinjenju Republičke direkcije za imovinu. Mediji, uglavnom, prenose saopštenja zainteresovanih, i uz retke izuzetke, komentatorski se ne angažuju.


Gotovo sam uveren da je na to prelepo zdanje, biser secesije u arhitekturi, svoju gramzivu šapu stavila neka domaća tajkunčina.

Zbog toga toliko dugo i jalovo traju pregovori, ne bi li odugovlačenjem i zamajavanjem, cena bila što povoljnija za budućeg vlasnika.

Kao, ne zna se čija je bivša kasarna, eto propada napuštena i nezbrinuta, nego da se to proda, po ustaljenom damping-cenovniku, nekom od najvećih i najbeskrupoloznijih otimača tuđe dedovine. A onda će se tu, ekspresno, pojaviti novi trgovački mol, dok, kej, šta god, ne bi li pristao „brod“ koji bi se punio svežim, lepim novcima.

Uostalom, zar oko Fudbalskog kluba Vojvodina u skorijoj prošlosti, nisu bili mudrijaši sa genijalnom idejom da se stadion Karađorđe izmesti iz najužeg gradskog jezgra negde na periferiju, a taj prostor, ubedljivo najskuplji u gradu, „privede korisnijoj nameni“.

Sve, vele ti „humanitarci“ tajkunske provenijencije, kako bi novi, mnogo veći stadion, zbog lakšeg prilaza, parkinga i svega ostalog, bio što komforniji za desetine i desetine hiljada gledalaca. Kao da je Novi Sad Milano, London ili Madrid.

Evo za koji dan će trinaest godina kako je u natovskom bezumlju srušena zgrada bivše televizije Novi Sad. U međuvremenu su nekolika rukovodstva te medijske kuće pokušavala da sa Gradom, takođe suvlasnikom, obave trampu, kupoprodaju, kako god, i u zamenu za zemljište, dobiju negde u Novom Sadu, prostor za izgradnju televizijskog doma.

I? Ništa. Neko je odveć moćan, slutim, i na to stavio šapu. Jer, tamo na Mišeluku pod ruševinama, na mestu sa, verovatno, najlepšim pogledom na Dunav duž celog njegovog toka, postoji kompletna infrastruktura (struja, voda, gas…) izgrađeni su svi prilazni putevi. Idealno mesto za vrhunski hotelski kompleks, recimo.

Jer, nije baš sve u novcu – tvrdi znana tajkunska matra – ima nešto i u nekretninama.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari