Nedavno sam se našao ispred odeljenja suhomesnate robe u Maksiju sa namerom da pazarim. Strpljivo sam čekao u podužem redu i kada sam konačno bio u prilici da naručim zatražio sam 200 grama sira koji volim, duvan čvarke i 250 grama pilećih prsa.

Dobio sam čvarke i sir, nakon čega je prodavačica uzela okrajak ćurećih grudi i pošla ka mašini da iseče meso. S obzirom da sam primetio da postoji i jedan veći komad zamolio sam je da mi iseče veće parče a ne okrajak kako je nameravala. Razlog za moju molbu nije bila potrošačka obest već činjenica da okrajak nije tako kvalitetan kao veći komad pilećih prsa. Drugim rečima, mesa ima manje, posle sečenja je veoma tanko, vizuelno ružno izgleda i što je najvažnije nema nikakav ukus. Dva puta mi se desilo da sam dopustio prodavačici da mi iseče okrajak i odlučio da sebi to više ne priređujem. Prodavačica je ljubazno odgovorila „važi, komšija, izvinite, nisam htela da vas oštetim, ali nam je rečeno da moramo da sečemo i okrajak, pa radim šta mi se kaže“. Odgovorio sam da je razumem u potpunosti, da se ne ljutim, ali da molim da mi iseče veći komad.

Bio sam iskren. Nisam ljut na prodavačicu. Ona je radna snaga a ne vlasnik firme i da sebi ne bi napravila problem mora da radi onako kako poslodavac od nje očekuje. Međutim, ponašanje vlasnika trgovačke kompanije ili nekog u menadžmentu ko je doneo takvu odluku je skandalozno. Naravno, mušteriji niko ne može da zabrani da uzme komad mesa koji želi za svoje pare, ali tražiti od zaposlenih da kupcima bukvalno „uvaljuju“ lošije parče je najblaže rečeno nekorektno. Multinacionalne kompanije, pa tako i prehrambene, ostvaruju velike profite u Srbiji. Da to nije tako odavno bi otišle odavde. Plate radnika u trgovinskom sektoru su veoma niske a sada se kao ispomoć pojavljuju i đaci na obuci u okviru programa „dualnog obrazovanja“ koji su po svim objektivnim kriterijumima jeftina radna snaga. Ako se sa jedne strane vlasnici trgovinskih lanaca u Srbiji ne trude da povećaju broj kasa, da bi zaposlili manji broj kasirki, što im predstavlja trošak, sa druge bi bar bilo korektno da ne „uvaljuju“ okrajke. Razumem želju da se sve nabavljeno i plaćeno proda, ali ne po svaku cenu. Prodavačicama može da se sugeriše da kombinuju prilikom sečenja okrajak i veći komad, čime mušterija ne bi bila oštećena ili da okrajak prodaju u komadu po jeftinijoj ceni, za šta bi se sigurno našao kupac. Izašao sam iz radnje konstatujući da se po ko zna koji put potvrdilo da vlasnici trgovinskih lanaca sasvim pogrešno rezonuju da su potrošači tu zbog njih a ne oni zbog potrošača.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari